In Memoriam

In Memoriam: profesor arhitekta Darko Marušić

Kada god bih izgovorio njegovo ime u glavi mi se stvarala slika tihog, staloženog i odmerenog gospodina, kako sedi u kabinetu nad projektima uz nezaobilaznu lulu sa aromatičnim duvanom i diskutuje sa kolegama o arhitekturi, kaže istoričar umetnosti Marko Stojanović.

Jedna od privilegija baviti se istorijom arhitekture jeste upoznavanje, druženje i saradnja sa živim legendama domaće arhitektonske scene. Jedna od tih legendi bio je nedavno preminuli profesor Darko Marušić. Ostaće upamćen kao veliki stručnjak, odličan pedagog i kolega koji je uvek bio tu da pruži bezrezervnu pomoć.

Više od deset godina su Marušići, dok je trajala izgradnja naselja Cerak vinogradi, praktično živeli na gradilištu, kako bi bili u toku sa razvojem svog remek-dela.

 

Darko Marušić rođen je 1940. godine u Omišu, (Kraljevina Jugoslavija, danas Republika Hrvatska), studije arhitekture završio 1965. godine na Beogradskom univerzitetu, a već od naredne biva zaposlen na Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije (IAUS). Tu ostaje do 1973. godine, kada prelazi na Arhitektonski fakultet u zvanju asistenta, gde se penzioniše 2005. godine kao redovni profesor na Departmanu za arhitekturu, oblasti arhitektonskog i urbanističkog projektovanja, stanovanja i stambene tipologije. Bio je član nekoliko udruženja, od kojih izdvajamo Društvo arhitekata Beograda i ULUPUDS, a jedan je od osnivača stručne manifestacije BINA.

Sinergijski nastup Darka i Milenije

Svrstava se među pet najznačajnijih stručnjaka iz oblasti stambene arhitekture, pored arhitekata Mihaila Čanka, Aleksandra Stjepanovića, Dušana Krstića i Milana Lojanicu, a doživotni partner, kako u struci tako i u privatnom životu, sa kojom ostvaruje gotovo sva svoja značajna dela, bila je njegova supruga Milenija Marušić.

Sa suprugom Milenijom, Darko potpisuje niz značajnih arhitektonskih ostvarenja. Počeli su sa Blokom 61 (koautor arhitekta Milan Miodragović), gde su se prvi put susreli sa već zadatim urbanističkim okvirima i borbom sa birokratizovanim planiranjem Novog Beograda.

Stambeno naselje Cerak vinogradi, Beograd

Zatim dolazi stambeno naselje Cerak vinogradi (koautor Nedeljko Borovnica), za koji autori 1981. godine dobijaju Oktobarsku nagradu grada Beograda. Više od deset godina su Marušići, dok je trajala izgradnja, praktično živeli na gradilištu, kako bi bili u toku sa razvojem svog remek-dela. Kako sam živeo u tom kraju, imao sam prilike da pohađam osnovnu školu Ujedinjene nacije, koja se našla u sklopu naselja i iz prve ruke potvrdim svu genijalnost koja je uložena u njeno projektovanje. Tu je došla do izražaja Darkova studioznost i Milenijina energičnost, koji su sinergijski nastupili od urbanizma do detalja prozora.

U stvaralačkom zenitu Marušići izvode još jedno remek-delo. U pitanju je upravna zgrada Metals banke u Novom Sadu koja je osvojila sve nagrade koje se mogu osvojiti.

 

Razvoj stambene arhitekture u Srbiji može se pratiti na delima poput naselja Cvećara iz 1994. godine i Stambene zgrade u Bulevaru Revolucije (Kralja Aleksandra) iz 1999. godine.

Naselja Cvećara, Beograd

Naravno, nije stambena arhitektura jedino polje u kojem su se oprobali Marušići. Tokom 1997. godine niče Jugopetrolova benzinska pumpa, koja se uz Dejtonku arhitekte Jobsta i Šer boks arhitekte Babovića može svrstati u bisere postmoderne/haj-tek industrijske arhitekture.

Jugopetrolova benzinska pumpa, Beograd

U stvaralačkom zenitu Marušići izvode još jedno remek-delo. U pitanju je upravna zgrada Metals banke, za koju 2008. godine osvajaju gotovo sve što je moglo da se osvoji: Priznanje 30. Salona arhitekture u Beogradu, nagrade Ranko Radović i Aleksandar Šaletić. Protekle 2016. godine, zgrada Metals banke od stručnog žirija portala Gradnja.rs, dobija nagradu za najlepšu zgradu u Novom Sadu u proteklih 25 godina.

Metals banka, Novi Sad

Pedagoški rad profesora Marušića takođe se ostati u sećanju mnogih njegovih studenata, što dokazuje i veliki broj odbranjenih diplomskih, magistarskih i naravno doktorskih radova na temu stambene arhitekture.

Kada god bih izgovorio njegovo ime u glavi mi se stvarala slika tihog, staloženog i odmerenog gospodina, kako sedi u kabinetu nad projektima uz nezaobilaznu lulu sa aromatičnim duvanom i  diskutuje sa starijim kolegama ili studentima o arhitekturi…

Srodni članci na portalu Gradnja.rs:

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

4 komentara

  1. Faris

    Eh, nekada je i najsuroviji birokratski pristup, i u stanovanju i urbanizmu, nemerljivo iznad današnjeg investitorskog. Profesor Darko je bio za primer. Arhitektura služi čoveku, a ne obrnuto.. majstor primenjenog humanizma. Neka je mir na njega.

  2. Nenad

    Imao sam cast i zadovoljstvo da radim s njim i Milenijom osamdesetih na Ceraku na pocetku svog radnog veka. On je uvek bio ostrvo mira i stalozenosti u ludilu posla gde je kljucna rec bila deadline. Pocivaj u miru.

  3. Sonja Stoja

    Arhitekta Darko Marusic ce zauvek biti povezan sa Novim Sadom, jer je (sa suprugom Melanijom) tvorac jedne od najlepsih zgrada izgradjenih u gradu u poslednjih cetvrt veka – METALS BANKE. Zahvaljujuci portalu Gradnja njegovo ime, lik i delo ponovo je zasijalo na nasem skromnom graditeljskom nebu,

    Ispracamo ga sa postovanjem i ljubavlju

    arh. Sonja Stoja

  4. dejan

    jedno secanje:
    Stanovanje su, bilo je to davno, 1987/88 ili 88/89, ne zamerite na prisecanju, predavali Drako Marusic i Ratko Karolic. Potonji je, zajedno sa tragedijom raspada II Yu, nestao sa nase arhitektonske scene.
    Na jednom predavanju profesor Marusic je predstavio, tada vrlo perspektivnog , arhitekta Branu Mitrovica koji je odrzao predavanje o realizacijama sopstvenih projekata stambenih zgrada u, tada jos uvek, Titovom Uzicu, ulica Toplicka. Za Toplicku 1 Brana je dobio Borbinu nagradu.
    Profesora Marusica najavio nam je profesor Ranko Radovic uz komentar da ga je on ubedio da pored projektantskog posla treba da se bavi profesurom.
    Ovo mi je prvo palo na pamet kada sam procitao vest.
    Zatim, secam se Dana arhitekture Novoga Sada, da li bi 2006.? Profesor vise nije imao ambicije da vozi auto pa su ga pitali kolege da ga povezu za Beograd. Prihvatio je. Dobro da su se setili. Da podsetim, u NS bio je Predsednik zirija Salona. Eto, moj doprinos nenapisanoj istoriji o srpskim arhitektama.
    Naravno, svi smo Darka povezivali sa lulom-„vecitom vatrom“, mada, bilo je na faksu jos lulasa ali ne tako upornih.

Оставите одговор на Nenad

Obavezna polja *