I. M. Pej (1917-2019); Foto: RIBA via The Telegraph
In Memoriam

Čuveni arhitekta I. M. Pej preminuo u 102. godini

Jo Ming Pej, poznatiji pod inicijalima I. M. Pej preminuo je juče u 102. godini. piše Njujork Tajms.

Kinesko-američki arhitekta (rođen 26. aprila 1917.) bio je verovatno najveći živi predstavnik modernističke generacije arhitekata. Kada je dobio Pritzkerovu nagradu 1983. godine, žiri je izjavio da je „ovom veku podario neka od najlepših unutrašnjih prostora i spoljašnjih oblika“, a njegov najznačajniji rad svakako je staklena piramida u Luvru.

Rođen u Sudžou u Kini, I. M. Pej odrastao je u Hong Kongu i Šangaju pre nego što se preselio u Sjedinjene Američke Države da studira arhitekturu. Diplomirao je 1940. godine, kada ga je drugi kinesko-japanski rat primorao da privremeno odustane od svojih planova i da se vrati u svoju domovinu. Ipak, Pej se potom našao na fakultetu na Harvardu, gde je Pej radio sa Valterom Gropijusom i Marselom Brojerom.

Kristalna ekstenzija Luvra je najčuveniji rad arhitekte I. M. Peja; Foto: Daniele D’Andreti on Unsplash

U svojoj dugoj istoriji od šest decenija, najpoznatiji rad arhitekte je verovatno kristalni produžetak muzeja u Luvru u Parizu.

Pej je osnovao sopstvenu praksu 1955. godine, tada poznat kao IM Pei & Associates ali je kasnije promenio ime firme u Pei & Partners 1966. i konačno u Pei Cobb Freed & Partners u 1989. U svojoj dugoj istoriji od šest decenija, najpoznatiji rad arhitekte je verovatno kristalni produžetak muzeja u pariskog Luvra u obliku piramide. Ostali veoma vredni radovi uključuju kulu Banke Kine u Hong Kongu, istočni aneks zgrade Nacionalne galerije umetnosti u Vašingtonu kao i predsedničku biblioteku JFK u Bostonu.

Istočni blok Nacionalne galerije u Vašingtonu; Foto: Bluffton

Zaokret pred kraj karijere

Od 1990. godine Pej se polako povlači iz prakse. Iako je bio poznat kao modernista koji se koristio jednostavnim geometrijskim oblicim kao što su trouglovi, krugovi i kvadrati, Pej nije prihvatio internacionalni stil, a umesto toga je zagovarao kontekstualni razvoj i varijacije u stilu. Često je komentarisao da je „važna razlika između stilskog pristupa dizajnu i analitičkog pristupa koji projektovanju daje kontekst vremena, mesta i svrhe“. Na jednom putovanju u Kinu 1974. godine, čak je pozvao kineske arhitekte da više gledaju na svoju arhitektonsku tradiciju, a ne na arhitekturu u zapadnom stilu.

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

Ostavite odgovor

Obavezna polja *