Ulična rasveta kroz istoriju; Foto: Wikimedia
Fakta iz ad akta

Od baklji do LED sijalica: Kako je ulična rasveta definisala karakter naših gradova

Da li biste izašli napolje u šetnju a da nema javne rasvete? Saznajte kako su gradovi oživeli izlaskom iz mraka što je ne samo razvilo javno okruženje već i podstaklo razvoj „noćne ekonomije“.

Jednostavna aktivnost u javnom prostoru, poput večernje šetnje uz reku, mogla bi lagano da se pretvori iz ležerne aktivnosti u rizičnu situaciju, uklanjanjem samo jednog elementa sa ulice –  ulične rasvete.

Iako se često ne prepoznaje kao veoma značajan aspekt urbanog okruženja, jer ga doživljavamo kao podrazumevajući, veštačko osvetljenje je odigralo suštinsku ulogu u definisanju karaktera modernih gradova.

Kontrola kriminala, privlačnost noćnog života, popularizacija izloga, utopije, ideali društvene jednakosti jesu koncepti čiji je razvoj usko povezan sa istorijom javne rasvete,

Pročitajte još na Gradnja.rs:

Privatna rasveta za javne prostore

Tokom srednjeg veka, gradske kapije u Evropi su noću bile zaključane, a svi stanovnici su morali da se povuku u zatvorene prostore, pa tako postoje i gradski dekreti, poput onog iz 1380. godine u Parizu, kojim se nalaže da sve kuće noću moraju biti zaključane, a ključevi moraju biti deponovani kod sudije kako bi se osigurala dodatna bezbednost.

U međuvremenu, noćna straža, opremljena bakljama i naoružana, patrolirala bi ulicama. Slični propisi su bili na snazi u Berlinu i Beču, sve do 19. veka.

Tokom 15. veka javili su se prvi pokušaji u Evropi da se u velikoj meri uspostavi javna rasveta. U Londonu je dekret zahtevao od stanovnika da zakače fenjere ispred svojih domova, kao sredstvo identifikacije.

Čuvena Rembrantova slika „Noćna straža“, Rijksmuseum, Amsterdam; Foto: Pixabay

Nova uloga prozora

Slično tome, u 16. veku, stanovnici Pariza su bili primorani da uz svoje prozore koji gledaju na ulicu postave lampione, što je dodatak starog zakona koji je nalagao da svi stanovnici koji noću šetaju ulicama moraju da nose baklje kako bi bili vidljivi.

Ovaj koncept preokrenuo je i uobičajenu ulogu prozora, koristeći ih za dovođenje svetlosti iz privatne kuće na javnu površinu.

Grčka i rimska civilizacija dokumentuju upotrebu lampi na bazi sveća još od vremena antike.

Iako su neke od ideja bile nove, tehnologija osvetljenja bakljama i svećama svakako to nije bila. Grčka i rimska civilizacija dokumentuju upotrebu lampi na bazi sveća još od vremena antike.

Istraživači su otkrili i kineske zapise koji datiraju pre više od 1.700 godina, koji ukazuju na upotrebu prirodnog vulkanskog gasa koji je pomoću cevi od bambusa korišćen za osvetljenje, a čak i grejanje privatnih domova.

Ulična rasveta i stubovi, ilustracija iz 1871.godine, foto: Wikimedia

Osvetljenje koje kontroliše policija

Tokom kasnog 17. veka u Parizu su postojali fenjeri pričvršćeni kablovima, tako da su formirali nizove duž ulice, te su postepeno menjali lampe zakačene o kuće.

Francuska apsolutistička država tada je primenila ovu vrstu javnog osvetljenja, dajući zadatak lokalnoj policiji da brine o javnom svetlu. Policija je na ovu aktivnost koristila 15% svog budžeta.

Pisci poput Viktora Igoa opisivali su delove grada potpuno sakrivene u tami kao bezbedna mesta za revolucionare.

Krajem 17. veka i drugi veliki evropski gradovi preuzeli su ovaj model, a ljudi su ga prihvatili jer im je garantovao stabilnost i sigurnost.

Ipak, novi sistem osvetljenja staklenim lampionima, naišao je na izvesno protivljenje, te je razbijanje ovih lampiona bilo je sve učestalije, uprkos oštrim kaznama.

Početak Francuske buržoaske revolucije intenzivirao je ove vandalske radnje u Parizu. Pisci poput Viktora Igoa opisivali su delove grada potpuno sakrivene u tami kao bezbedna mesta za revolucionare.

Rasveta na gas i „noćna ekonomija“

Rasveta na gas kao pionir se pojavila u Britaniji, a ulica Pal Mal u Londonu je postala prva urbana oblast koja je osvetljena ovakvom vrstom rasvete, 1807. godine.

Ova inovacija, kao rezultat industrijske revolucije, prvi put je korišćena u fabrikama kako bi se produžilo radno vreme i povećala efikasnost.

Nakon što je ovakav tip rasvete usvojen i za ulično osvetljenje, a s obzirom na to da je davao jače svetlo, podstakao je razvoj „noćne ekonomije“.

Duhovita karikatura reakcije stanovništva pri postavljanju novog izuma ulične rasvete na gas, London, 1809. godina; Foto: Wikimedia

Rasporedi osvetljenja uzimali su u obzir doba godine i mesečeve faze kako bi diktirali neophodnu količinu veštačkog svetla.

Dvorsko društvo je iskoristilo novu tehnologiju da društvene aktivnosti produži i tokom noći, kao simbol društvenog ranga.

Javno svetlo je uticalo i na izloge, koji su postajali sve veći. Može se sa sigurnošću reći da je rasveta na gas, pre uvođenja električne svetlosti, bila simbol ljudskog i industrijskog napretka.

Ipak, tokom ovog perioda, svetla se nisu koristila tokom cele noći. Kao i sistemi za osvetljenje sa uljem, i ovo osvetljenje je pratilo prirodne ritmove.

Rasporedi osvetljenja, korišćeni sve do kraja 19. veka, uzimali su u obzir doba godine i mesečeve faze kako bi diktirali neophodnu količinu veštačkog svetla.

Postavljanje javnog električnog osvetljenja u blizini Vestminsterskog mosta u Londonu (1878). Foto: Wikimedia

Od uličnih do gradskih svetala

Zasigurno je da je 19. vek doneo revoluciju električnog svetla na ulice velikih gradova širom Evrope. Prvi eksperimenti korišćenja ove tehnologije za javnu rasvetu desili su se posle 1850. godine.

Između 1870-ih i 1880-ih, nekoliko evropskih prestonica postavilo je prvi tip električne rasvete duž nekih od glavnih trgovačkih ulica.

Ista tehnologija će ostati na snazi sve do početka 20.veka, kada je polako zamenjena sijalicama sa žarnom niti. Ipak, visoke cene električne rasvete značile su da je samo nekoliko značajnih gradskih ulica moglo biti osvetljeno, pri čemu su susedne ulice i dalje koristile gasnu rasvetu.

Okačiti svetla izvan standardnog vidnog polja značilo je postavljanje novih viših stubova, što je bio
zahtevan poduhvat.

Pored cene, ova svetla su kritikovana jer su zaslepljivala pešake. Sa druge strane, okačiti svetla izvan standardnog vidnog polja, značilo je postavljanje novih viših stubova, što je bio zahtevan poduhvat.

Ova tehnologija je dovela i do novih utopijskih ideja da bi ceo grad mogao da bude osvetljen i da nema više slabo osvetljenih ulica, ukoliko bi samo nekoliko gradskih svetala bilo postavljeno visoko iznad gradskog tkiva.

Ideje o svetlosnim tornjevima su dokumentovane i početkom 1800-ih u Francuskoj Republici, ali je koncept ipak pronašao prijemčivu publiku u Sjedinjenim Državama.

Nju Orleans, 1883. godina; Foto: Wikimedia

Pojasevi svetlosti za čitave četvrti

Mnogi američki gradovi, posebno na srednjem zapadu, postavljali su kule ili jarbole visoke od 50 do 150 metara, sa kojih su moćna lučna svetla preplavila ceo grad. Ubrzo, Detroit je postao jedini veliki grad na svetu koji je bio potpuno osvetljen sistemom kula.

Postavljene na svakih 350 do 400 metara u gradu ili 1.000 metara na periferiji, ove kule su stvarale pojaseve svetlosti koji su pokrivali čitave četvrti.

Svetla pružaju osećaj sigurnosti, čineći ulice privlačnijim noću i doprinose kreiranju mesta i identiteta urbanih prostora.

U savremenim gradovima, javna rasveta sada sa modernom LED rasvetom i dalje igra ključnu ulogu u definisanju urbanih sredina, odražavajući ideje bezbednosti, nadzora, urbanog estetskog kodiranja i društvene jednakosti.

Svetla pružaju osećaj sigurnosti, čineći ulice privlačnijim noću i doprinose kreiranju mesta i identiteta urbanih prostora.

Svetla takođe mogu otkriti i diskriminatorne prakse, pri čemu zajednice u nepovoljnijem položaju ili imaju ograničen pristup adekvatnim svetlosnim resursima ili su pak jako osvetljene kako bi se nametnuo osećaj nadzora i javnog reda.

Izabrali smo za vas...

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

Ostavite odgovor

Obavezna polja *