Antigradnja, Kolumna

Rado Srbin u podstanare ide

„Suma potrebna za kupovinu nekretnine nikad niža, a za najam, pak, nikad bezobraznija“ – primećuje Mladen Borocki u svojoj najnovijoj kolumni.

Kažu da su tri najjača stres okidača smrt člana najuže familije, bolest i selidba. Ovo poslednje nedavno sam osetio i na sopstvenoj koži, te mogu da potvrdim da je potonja teorija, barem kada je treća stavka u pitanju, apsolutno tačna.

Naime, krajem prve sedmice juna, a sasvim slučajno mesec dana pred početak bogato posećenog Exit festivala, moja tadašnja devojka a današnja supruga (Bog da joj dušu prosti) dobila je strogu i ničim uzrokovanu naredbu da se u zakonom predviđenom roku od 30 dana ima izmestiti iz kuće u kojoj je živela. Nakon izlistavanja barem polovine gazdaričinog porodičnog stabla oboje smo zaključili kako je to prinudno iseljenje zapravo dobra stvar – znak s nebesa da naš odnos podignemo na viši nivo i otpočnemo zajednički život.

Navodno da od stare babe nikada ne biva mlada devojka, ali zato memljiva šupa lako postaje delux skupoceni apartman.

 

Tako je i mojih pređašnjih 30-ak godina života završilo u kartonskim kutijama i crnim džakovima za đubre. Za mene, dotad bezbedno uljuljkanom u porodičnom domu, to je bilo strano i aprijatno iskustvo. Vičnija nomadskom stilu života, ona je bila moj vodič u ovom tuđem i nepoznatom svetu. Zahvaljujući njenom pronicljivom detektivskom umeću brzo smo se i kvalitetno skućili, a moj potencijalni horor završio je hepi-endom.

Delux šupa

Ipak, tadašnja devojka a današnja supruga, znatiželjna kako sve savesne supruge to (uglavnom) i jesu, nastavila je sa onlajn njuškanjem, ne bi li samu sebe još jednom uverila kako je obavila savršen zadatak.

Ono što sam video u internet ponudi stanova u jednakoj meri me je i nasmejalo i rastužilo. Prvo što sam primetio je da potražnja u velikoj meri prevazilazi ponudu, da je „rentanje na dan“, po ceni kao da je u najmanju ruku u pitanju centar starog Praga, postalo sve popularnije, te da je suma potrebna za kupovinu nekretnine nikad niža, a za najam, pak, nikad bezobraznija.

Nada poslednja umire
Bez ekskluzivnosti

Po ko zna koji put sam se zapitao da li je taj pelcer prokletosti i bezobzirnosti – opelješi bližnjeg svoga – uvek bio prisutan među našim življem, ili se primio i nabujao s eskalacijom naše finansijske nemoći.

Navodno da od stare babe nikada ne biva mlada devojka, ali zato memljiva šupa lako postaje delux skupoceni apartman. Po ceni od tričavih dvestotinak deviza, pored svih blagodeti praistorijskog braon nameštaja i žućkastih Roršahovih mrlja po zidovima, neretko dobijate i gratis jeftiku. Mnogo li je?!

Pro forma

Ako su u čitavu papazjaniju uključene i agencije, epilog će biti još tragičniji – najprostije rečeno, njihov moto je „money for nothing“. Uloga agencija je da šiša ovce. Bukvalno… Vidiš neki stan na netu, hoćeš da ga uzmeš, agencijski je. Pozoveš, oni kažu može sutra. Dođeš, tamo predstavnik agencije i vlasnik. Pogledaš stan, hoćeš da ga uzmeš, daješ depozit i prvu kiriju vlasniku a agentu 50% prve kirije, i ti i vlasnik. Agent tu nestaje zauvek. I ispadneš i ti budala, a i vlasnik kome je preveliko deranžiranje da sam okači stan na net. Ako dođe do povrede tog fantomskog ugovora, nebitno da li od strane vlasnika ili najamnika, ovi će nezainteresovano sleći ramenima i hladnokrvno objasniti da je papir s vašim potpisima tu samo „pro forme“.

Svačije je pravo da za svoju nekretninu traži koliko hoće, ali jedna je stvar pravo i zakon, a potpuno druga stvar dostojanstvo i empatija.

Nekoliko sati (SATI?!) sam tumarao po tom internet buvljaku stanova i bezuspešno tragao za ljudske vrste dostojnim, a realno izvrednovanim primerkom. Sve što sam video je sirotinja koja bi da se skući tako da im nakon plaćanja kirije ostane barem polovina prosečne plate i sirotinja koja bi da nakon što pokupi kiriju bude bogatija za celokupnu prosečnu platu. Kakogod, svačije je pravo da za svoju nekretninu traži koliko hoće, ali jedna je stvar pravo i zakon, a potpuno druga stvar dostojanstvo i empatija.

Hvala, bivša stanodavko, što si moju tadašnju devojku a današnju suprugu tako pohlepno najurila iz njenog pređašnjeg staništa. Ja sam u avanturi traženja stana prošao bogovski – dobio sam bračnog druga. Oni manje srećni dobili su hronične respiratorne probleme i promaju u novčaniku.

Kada ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

Ostavite odgovor

Obavezna polja *