Ambiciozan projekat preuređenja silosa iz 2007. godine
Aktuelno

Savremena rekonstrukcija silosa na Dorćolu

Hoće li silosi Žitomlina na obali Dunava biti pretvoreni u stambeno-poslovne objekte?

Dok je jedan opširni tekst o Linijskom parku u pripremi, pozabavimo se temom koja je u neposrednoj vezi sa ovim velikim urbanističkim projektom, a koja posle više od jedne decenije može biti ponovo aktuelna. U pitanju je rekonstrukcija kompleksa Žitomlina na obali Dunava, čiji su autori arhitekte Đorđe Bobić i Miloš Petrović.

Ponovno aktiviranje ove lokacije zavisi od dinamike razvoja Linijskog parka, koji bi ovu lokaciju povezao s ostatkom grada, ali i aktiviranjem još jednog starijeg projekta, Marine Dorćol u sklopu koje se nalazi i elektrana Snaga i svetlost, koja je planirana da postane novi Muzej Nikole Tesle. Uz ovako puno novih prostornih aktivnosti, bi bilo šteta, da ne kažemo poslovni promašaj, propustiti priliku da se u isto vreme obnovi ideja, na koju je stručna javnost gotovo zaboravila, a šira javnost se možda tek upoznaje.

Postojeće stanje

Umesto da se betonski silosi kompletno sravne sa zemljom, arhitekta Bobić predlaže da silosi budu prenamenovani u stambene objekte.

Projekat rekonstrukcije Žitomlina nastaje već davne 2007. godine, gotovo u isto vreme kada se pojavljuju prve naznake za pokretanje jednog daleko većeg projekta – Luke Beograd. Tadašnji vlasnik Žitomlina, kompanija „East Point Holding Ltd“, uvidela je priliku da sinhronizuje rekonstrukciju ovog industrijskog kompleksa sa Lukom Beograd. Iz tih razloga angažuju tadašnjeg gradskog arhitektu (sadašnja funkcija je preimenovana u gradski urbanista) Đorđa Bobića, koji pred investitore izlazi sa jednim, za našu sredinu i dalje nesvakidašnjim projektom. Umesto da se dobar deo kompleksa, ponajviše betonskih silosa, kompletno sravni sa zemljom, otvarajući prostora za zidanje novih stambeno-poslovnih objekata, arhitekta Bobić predlaže da silosi budu zadržani i da budu prenamenovani u stambene objekte.

Sa ovom idejom arhitekta Đorđe Bobić izlazi nakon konsultovanja sa statičarem, koji zaključuje da su silosi izgrađeni od armirano-betonske konstrukcije, koja je toliko jaka da bi mogla da izdrži sečenje svih otvora, a da bi još dodatno bila ojačana izlivanjem međuspratnih konstrukcija. Investitori su bili zatečeni ovom idejom i vrlo brzo pristali na razradu ideje, u koju arhitekta Bobić uključuje i svog kolegu arhitektu Miloša Petrovića, a celokupni posao razrađivan je u tadašnjem Slavija birou.

Osnova prizemlja i tipskog stana

Urbanizam

Urbanističko rešenje je imalo tri varijante i razlikovalo se po zauzetosti prostora novoprojektovanim objektima. Prva i treća varijanta su bile krajnosti, gde se išlo od minimalnih prostornih intervencija, do maksimalne zauzetosti prostora novim sadržajem, a sve to u zavisnosti da li bi se aktivirala jedna ili dve parcele u investitorovom vlasništvu. Ove prostorne intervencije su podrazumevale rekonstrukciju postojeće upravno-tehničke zgrade, rekonstrukciju silosa, kao i izgradnju najmanje dve poslovne kule i nekoliko poslovnih objekata niže spratovnosti.

U idejnom rešenju se zapaža prisustvo crvene boje, koja bi naglasila određene elemente na objektima ili u prostoru, poput industrijskog krana na obali reke, koji bi bio pretvoren u upravni objekat omanje marine za čamce i jahte. Jedan komercijalni pristup, koji se već dve decenije viđa u našem gradu, ali sa nekim zanimljivim momentima, koji su celokupnom projektu davali autorsku crtu i stambeno-poslovnu ekskluzivnost.

Arhitektura

Naravno, centralni motiv projekta svakako je rekonstrukcija silosa, za koje je Slavija biro takođe ponudio tri rešenja. Ovo je bilo moguće jer su armirano-betonski silosi organizovani po modularnom sistemu, gde je osam valjkastih formi udvojeno u jednu celinu, kojih opet ukupno ima četiri. Prva varijanta bi bilo stanovanje, gde bi  svaki od ovih valjaka u osnovi tvorio jednu prostoriju, pa bi u zavisnosti od broja valjaka jedan stan mogao biti jednosoban (dva valjka), dvosoban (tri valjka) ili koja god druga veća kombinacija spojenih modula. Svaka od ovih stambenih celina imala bi zaseban ulaz, ali bi mogla biti povezana po horizontali jednim većim zajedničkim holom, kao i krovnim terasama. Prošupljivanje armirano-betonskih valjaka ostavilo bi prostora za poigravanje sa fasadnim platnom i ugradnjom različitih konstruktivno-estetskih elemenata u vidu terasa i brisoleja  (dva fasadna rešenja za stambenu varijantu).

Osnove stanova

Armirano-betonska konstrukcija silosa tolika je jaka da bi mogla da izdrži sečenje svih otvora.

U drugoj varijanti, četiri celine silosa bi bile pretvorene u hotel, koji bi opet u zavisnosti od broja kreveta, tj. veličine soba/apartmana, imao modularnu podelu valjaka. Arhitektura fasada i krova je u ovom slučaju blago izmenjena, sa elementima koji sugerišu da je u pitanju reprezentativni javni objekat. Slična situacija je i u trećoj varijanti, gde su četiri celine zamišljene kao poslovni kompleks, sa modularnom podelom na kancelarijske prostore. U suštini, investitor je varijante mogao i da kombinuje ili jednostavno izmeni, u slučaju da jedna od varijanti postane isplativija od druge.

Mikser i Anđeli

Kompleks Žitomlina velikoj većini je poznat po tome što se u njegovim prostorima (upravnoj zgradi i silosima) nekoliko godina održavao i festival Belgrade Design Week, tj. kasnije Mikser festival. Takođe, u prostoru upravno-tehničke zgrade, snimljen je jedan od naših kultnih filmova – Mi nismo anđeli, što možete prepoznati po crnom toboganu kojim je stambena jedinica glavnog lika vertikalno povezana, a koji je u realnosti korišćen za spuštanje džakova sa brašnom.

Budućnost projekta

Po rečima jednog od autora, arhitekte Bobića, nakon početnih pozitivnih reakcija, tokom 2008/2009. godine, projekat biva obustavljen do daljeg. Autori nisu dobili odgovor zašto je ovo urađeno, ali se pretpostavlja da je u pitanju odlaganje i kasnije potpuna obustava razvoja projekta Luke Beograd, za koji je projekat Žitomlina želeo prostorno i infrastrukturno da se nadoveže.

Međutim, iako Luka Beograd u skorije vreme neće biti aktuelna, pojavljuju se drugi, već spomenuti projekti, koji bi mogli da ponovo poguraju i razvoj ovog projekta na dorćolskoj obali Dunava. Nadamo se da će novi investitor imati sluha za ovaj postojeći projekat, koji iako star više od jedne decenije, nimalo nije izgubio na funkcionalnosti i atraktivnosti, kao i da će na razradi nekog budućeg rešenja biti uključeni spomenuti autori.

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

4 komentara

  1. arhitekta

    koji užas i horor

  2. Sonja

    Dobro je da je ovaj projekat obustavljen; sve sobe kruzne forme u stanu su psihicki neprihvatljive.

  3. komšijska

    Jeziv projekat, skoro nisam video nešto gore: pa čak ni u deceniji kada je nastao. Stvarno sramota na kakve vi grane ponekada padate, prvo oduvate sa nekim projektom a onda ovako nešto promovišete. Ko god išta tamo radio, nadam se da ovi neće prići ni blizu

Оставите одговор на komšijska

Obavezna polja *