; foto: Ossip van Duivenbode
Svetski projekti

Ikeina salatara obložena ogledalima nova atrakcija na horizontu Roterdama

Zbog nepovoljnog uticaja na psihijatrijske bolesnike podizanju blistave konstrukcije od 13 spratova usprotivila se lokalna bolnica.

Arhitektama iz holandskog biroa MVRDV inspiracija najčešće dolazi u vreme pauze za ručak. To je jedini trenutak tokom dana kada se svi odvajaju od ekrana svojih računara i okupljaju oko dugačkog zajedničkog trpezarijskog stola – prepunog činija sa raznim salatama – da jedu i ćaskaju.

Tako se jednog sudbonosnog dana 2013. godine, tokom brejnstorminga za vreme ručka, posuđe pokazalo inspirativnijim nego ikad pre. Osam godina kasnije, rezultat je pred nama – Ikeina činija za salatu Blanda Blank (cena u Srbiji: 199 dinara), izgrađena u monumentalnim dimenzijama i obložena ogledalima, nova je atrakcija na uvek uzbudljivom horizontu grada Roterdama.

„Ovo nije muzej“, navode u depou; foto: Ossip van Duivenbode

Mislio sam da će nešto okruglog oblika biti lepše za oko našim sugrađanima.

„Tražio sam nešto okruglo“, kaže za britanski Guardian Vini Maas, direktor MVRDV, opisujući poreklo nastanka 40 metara visoke zgrade muzejskog depoa Boijmans Van Beuningen u Roterdamskom muzejskom parku, za čiju je izgradnju izdvojeno 93 miliona evra.

“Stažisti su prvo postavili veliki pravougaoni blok od stiropora na model lokacije“, priseća se Mas. „To je delovalo previše sirovo. Mislio sam da će nešto okruglog oblika biti lepše za oko našim sugrađanima, pa sam ga zamenio šoljom za kafu. Potom smo hteli da smanjimo otisak, pa sam zgrabio posudu od nerđajućeg čelika sa efektom ogledala i to je bilo to.“

Roterdam kao tle pogodno za eksperimente

Tako otprilike izgleda svaki dizajnerski proces u ovom birou – Maas uživa u okretanju modela naopačke ili u hvatanju bilo čega što mu je pri ruci i dodavanju tog predmeta u projekat.

Roterdam je, smatra on, posebno pogodan za ekscentrično formiranje oblika. „To nije grad koji ima regularan urbanizam“, napominje Maas.  U Drugom svetskom ratu bio je sravnjen sa zemljom, a decenijama od tada u njemu su se dešavali se razni nesvakidašnji eksperimenti – od čuvenih “kockastih kuća” do MVRDV-ove “psihodelične pijace” Markthal, koja je takođe nastala kao posledica okretanja modela naopačke.

Eksponati se mogu videti kroz prozore u debelim betonskim zidovima; foto: Ossip van Duivenbode

Komšije se ogradile paravanom

Arhitekte kažu da im je želja bila da se podigne zgrada koja „izgleda kao da nestaje u svom okruženju“, ali se ispostavilo da džinovsko ogledalo od 13 spratova na nekoga ima skoro sasvim suprotan efekat – čega su se od početka plašili u bolnici Erazmus koja se nalazi u susedstvu.

Iz ove medicinske ustanove žestoko su se usprotivili projektu i sada su bili prinuđeni da podignu paravan kako bi se sprečila prekomerna vizuelna stimulacija dece na psihijatrijskom odelenju. Mas obećava da će red sveže zasađenog drveća uskoro pomoći rešenju problema, ali je jasno da ova blistava “salatara” nije baš idealan komšija za nekoga ko želi da sačuva zdrav razum.

Najveći deo krova zauzimaju sadržaji za zabavu; foto: Ossip van Duivenbode

Rotko i Brojgel nisu za svakoga

Kada uđu u veliku činiju, sa ulaznicom od 20 evra u ruci, posetioci mogu slobodno da lutaju po šest njenih spratova, gde se kroz prozore u debelim betonskim zidovima vide neki od 151.000 predmeta iz kolekcije muzeja Boijmans, među kojima su i brojna platna starih holandskih i flamanskih majstora.

Da bi se nadoknadio gubitak dela parka, zgrada je obogaćena vrtom na krovu. Ali kada stignete do vrha, ispostaviće se da obećanu “šumu” u ​​stvari čini samo prsten drveća oko ivice zgrade, te da najveći deo krova zauzimaju restoran i prostorija za zabavu.

“Glavne zvezde” ove kolekcije previše su dragocene da bi bile predstavljene običnim posetiocima.

Na predmetima iz kolekcije ne postoje oznake ili natpisi („Ovo nije muzej“, kažu u upravi), ali posetioci mogu da preuzmu aplikaciju i skeniraju QR kodove kako bi saznali nešto više o nekom od izloženih artefakata.

Takođe, možete obući zaštitni beli mantil i prijaviti se za obilazak jednog od 14 skladišta depoa s vodičem, koji će vas upoznati s nekoliko eksponata i objasniti vam metode njihove konzervacije. Ipak, nemojte očekivati da ćete videti Rotkoa ili Brojgela – “glavne zvezde” ove kolekcije previše su dragocene da bi bile predstavljene običnim smrtnicima.

Jedno od 14 skladišta u depou; foto: Ossip van Duivenbode

Projektovanje pravougaone zgrade bilo bi lakše, ali ovo je bilo mnogo zabavnije.

Budući da je ovim idejnim rešenjem muzejski depo bio prinuđen da se uklapa u karakteristike zgrade, a ne obrnuto, postavlja se i kritičko pitanje – koliko je kružna posuda pogodna za funkciju skladištenja umetnosti?

„Zgrada nije disfunkcionalna“, smatra Boijmansova saradnica Ina Klasen, „ali smo imali izazov. Naravno, projektovanje pravougaone zgrade bilo bi lakše, ali ovo je bilo mnogo zabavnije. Želeli smo da napravimo nešto kultno.”

Kad ste već tu…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

2 komentara

  1. Nemanja

    „…ali je jasno da ova blistava “salatara” nije baš idealan komšija za nekoga ko želi da sačuva zdrav razum“ -šta ovo znači?
    Znači nije idealan komsija ni za koga ?

  2. miki

    potpuno fantastično! mogli ste da prikažete fasadu objekta naročito zimi kao i enterijer, osnove ali ok tu je net, međutim šta je ovde jako bitno za razliku od srbistana i beograda , a to je da ne mogu arhitekte i menadžeri da diktiraju okolini kako će objekat da izgleda i utiče na okolinu, pa se ruši, čisti, uništava, vozi miško,… ovde se prilagođavaju i pita se struka i to žestoko! to je ono što srbi ne znaju i za šta ih zaboli …pa onda imate da menadžerka odlučuje o podlogama bolnice! katastrofa u 21.veku!

Оставите одговор на Nemanja

Obavezna polja *