Kolumna

Simbolika mozaika u Hramu Svetog Save u Beogradu

Uobičajena predstava kupolnog svoda je lik Hrista Pantokratora, ali u ovom slučaju on je izostao. Zašto je to tako? Pročitajte u tekstu istoričara umetnosti Marka Stojanovića.

Glavna vest ovih dana je svečano otkrivanje prvih mozaičkih radova, izvedenih u kupoli Hrama Svetog Save u Beogradu. Nije toliko važno ko je sve prisustvovao od domaćih i inostranih političara i crkvenih velikodostojnika, niti ko je sve pohvaljen ili ko je dobio orden. Važno je da se hram konačno dovršava i da ćemo ga uskoro ugledati u punom sjaju. A evo i kraćeg istorijata ideje postavljanja mozaika u Hram.

Još su autori Hrama, arhitekte Bogdan Nestorović i Aleksandar Deroko predlagali da se unutrašnjost prekrije mozaikom. Onda je usledio Drugi svetski rat i poluvekovna pauza od strane komunističkog režima, a kada je gradnja krajem osamdesetih nastavljena, počinju da se postavljaju pitanja i na temu oslikavanja crkve. Umetnici i teoretičari/istoričari umetnosti su se ubrzo podelili u dva tabora – jedan koji zagovara mozaike i drugi koji zagovara freske. Obe tehnike su bile u tom trenutku neizvodive jer u našoj državi nikada nije bilo značajnijih mozaičarskih radionica, dok se freskoslikari nikada nisu susreli za ovolikim zidnim površinama. Pojavljuju se i predlozi da se freske, uz pomoć savremene tehnologije, projektuju na zidove pod izgovorom da se već koriste mikrofoni u obraćanju vernicima i svetla u osvetljavanju prostora. Drugi, još bizarniji predlog bio je da se slike nalepe u trakama kao neka vrsta tapeta, pa kada se oštete, lako se mogu zameniti (?!). Dok su stručnjaci raspravljali o tehnikama, SPC je brinula od kojeg novca bi se izvelo oslikavanje. Rešenje je stiglo u liku ruskog predsednika Vladimira Putina. Kada se srpski patrijarh požalio da je šteta što hram stoji nedovršen i da bi bilo poželjno da nam braća Rusi pomognu, Putin je izgovorio samo jednu reč – будет (biće).

Možemo po drugi put skinuti kapu pred ruskim umetnicima, koji su Beogradu i drugim srpskim gradovima još jednom ostavili monumentalno delo.

Ubrzo posle tog susreta dolaze ruski izaslanici, koji sklapaju dogovor sa SPC. Odlučeno je da firma Gaspromnjeft donira sumu od 4 miliona evra, ali da se raspiše pozivni konkurs na kojem će učestvovati isključivo ruski i beloruski mozaičari. Ovo je urađeno kako bi se donator obezbedio od eventualnog nedostatka novca pre završetka projekta, ali i da bi se novac vratio u matičnu državu. Na konkursu je prošlo nekoliko radionica, sa sveukupno 90 mozaičara a za glavnog umetnika/majstora izabran je Nikolaj Muhin. Ubrzo se krenulo sa radom, a pre nekoliko meseci prve table sa mozaikom stižu u Beograd. Sada, nakon njihovog postavljanja, možemo po drugi put skinuti kapu pred ruskim umetnicima, koji su Beogradu i drugim srpskim gradovima još jednom ostavili monumentalno delo.

Konceptualna šema

Čim sam ugledao svod kupole shvatio sam koji su obrasci primenjeni kod Svetosavskog hrama. Uobičajena predstava kupolnog svoda je lik Hrista Pantokratora, ali u ovom slučaju on je izostao. Umesto njega, na svodu je predstava Vaznesenja Hristovog što nije uobičajeno za naše crkve. Nije za sve, ali zato jedna od najvažnijih ima tu predstavu. U pitanju je centralna crkva Sv. Apostola u Peći, koja je bila sedište Srpske Patrijaršije (Pećka Patrijaršija). Ali zašto baš ta predstava u toj crkvi? Odgovore možemo pronaći u životu i delu našeg prvog arhiepiskopa – Svetog Save Nemanjića.

Sveti Apostol u Peći
Sveti Apostol u Peći
Sveti Marko u Veneciji
Sveti Marko u Veneciji
Sveti Sava u Beogradu
Sveti Sava u Beogradu

Nije nimalo slučajno da je Hram koji je posvećen Svetom Savi dobio predstavu Vaznesenja Hristovog.

Kao što je poznato, Sveti Sava je odigrao ključnu ulogu u osamostaljenju naše crkve (autokefalnost), kao i u dobijanju nezavisnosti krunisanjem njegovog brata Stevana Nemanjića Prvovenčanog. Da bi sve ovo dobili, Sava je putovao u Nikeju (tadašnju prestonicu Vizantijskog carstva) kako bi od vizantijskog cara i vaseljenskog patrijarha izmolio unapređenja naše države i crkve. Naravno, to nije bilo njegovo jedino putovanje na Istok. Kasnije putuje na Sinaj i Svetu zemlju, a nekoliko puta i u Konstantinopolj (koji tada drže krstaši).

U Svetoj zemlji, nedaleko od Jerusalima, posetio je brdo Sion i na njemu „Majku svih crkava“, kako su inače tada zvali crkvu koja je izgrađena u 5. veku. Njena pozicija i koncept živopisa ostaviće snažan utisak na Savu. Još jedna crkva koja će duboko inspirisati Savu je i crkve Svetog Apostola u Konstantinopolju. Ova crkva, neobična po svom obliku i arhitekturi (kupole nad krstastom osnovom) poslužila je kao uzor za nekoliko najznačajnijih hrišćanskih crkava u Evropi i Aziji – crkvi Svetog Jovana u Efesu (u ruševinama) i crkvi Svetog Marka u Veneciji.

Crkva Svetog Apostola porušena je nakon osmanskog osvajanja Konstantinopolja, ali su njene predstave ostale u rukopisima i freskama, pa nije prestala da inspiriše i nakon svog uništenja. Crkva je bila mauzolej, pa je poslužila kao predložak i crkvi Svetog Đorđa na Oplencu, mauzoleja vladarske porodice Karađorđević. Ali kakve to sve ima veze sa crkvom u Peći i predstavom Vaznesenja Hristovog?

Crkva Sv. Apostola u Konstantinopolju (digitalna rekonstrukcija)

Nakon povratka sa jednog od svojih putovanja, Sava, uz pomoć svog budućeg naslednika, monaha Arsenija, naređuje oslikavanje crkve manastira Žiča, po uzorima koje je video na svojim proputovanjima. Takođe, sa Arsenijem određuje mesto za igradnju nove crkve manastira u Peći, koja po svom uzoru biva posvećena Sv. Apostolima. Sava umire, nedočekavši dovršetak Svetog Apostola, ali Arsenije naređuje oslikavanje crkve najverovatnije po Savinim instrukcijama, gde je predstava Vaznesenja Hristovog dobila svoje mesto u kupoli hrama. Ovo možemo sa sigurnošću potvrditi jer i crkva Svetog Marka u Veneciji takođe u kupoli ima predstavu Vaznesenja. Kada povežemo sve ove činjenice, uviđamo da nije nimalo slučajno da je upravo Hram koji je posvećen Svetom Savi dobio predstavu Vaznesenja Hristovog u svom kupolnom prostoru.

Bilo da je ova priča nekome uzbudljiva ili ne, svakako sa nestrpljenjem očekujemo dalje postavljanje mozaika i polako otkrivanje finalnog izgleda enterijera Svetosavskog Hrama. Možda će biti još nekih predstava koje zavređuju da se i o njima napiše pokoja reč.

Foto naslovna: Beobuild

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

Ostavite odgovor

Obavezna polja *