Slepi gusar na Kalemegdanu; Foto: Marko Stojanović
Arhitektura

Otkud Slepi guslar na Kalemegdanu?

Postavljanje bar jednog od sačuvanih elemenata prvobitnog spomenika, slepog guslara i to u blizini njegove prvobitne pozicije, možda je skromni doprinos da sećanje na jedan monumentalni spomenik ne izbledi u sećanju Beograđana.

Obradovala nas je vest da je jedan sačuvani segment spomenika Karađorđu – Slepi guslar, vajara Paška Vučetića, uspešno sačuvan i restauriran od strane kolega iz Zavoda za zaštitu spomenika grada Beograda, pre koji dan postavljen u parku na Kalemegdanu. Ova slobodnostojeća figura nosi jednu kompleksnu poruku i svedočanstvo je sveobuhvatne izgradnje nacionalnog identiteta Kraljevine Srbije s početka 20. veka.

Slepi gusar na Kalemegdanu; Foto: Marko Stojanović

Od slepog Homera do slepog Filipa Višnjića

O motivu žene kao personifikacije Kraljevine Srbije bilo je reči u jednom od prethodnih tekstova, a sada je na red došla personifikacija nacionalnog epa u vidu lika slepog guslara. Ali zašto baš slepi guslar? Najpoznatija ličnost koja se u našoj istoriji pojavljuje kao slepi guslar svakako je svima poznati Filip Višnjić, međutim on nije bio jedini slepi guslar u istoriji naših balkanskih naroda.

Već od polovine 19. veka, slovenski narodi sa prostora Osmanske i Austrijske imperije, u grafičkim prikazima naroda, sve više centralno mesto prepuštaju predstavama guslara. Oni su bili čuvari epske tradicije, mešavine mitskih i istorijskih spevova o stvarnim i izmišljenim vladarima i ratnicima, koji su se hrabro suprotstavljali stranim zavojevačima (najčešće Osmanlijama). Time su čuvali narodnu tradiciju, ali i na neki način učestvovali u izgradnji nacionalnih identiteta nekoliko balkanskih naroda, tačnije onih koji su kao sopstvenu tradiciju isticali zvuke gusala.

Njihov identitet upoređen je sa jednim drugim, daleko poznatijim antičkim slepim pesnikom – Homerom.

Filip Višnjić je ostao zapamćen, možda najviše zahvaljujući Vuku Karadžiću, ali su i mnogi drugi ljudi, koji su po rođenju ili kojom drugom životnom nezgodom, bivali slepi, a samim tim i nesposobni za uobičajene poslove, postajali guslari i na taj način obezbeđivali osnovne egzistencijalne potrebe.

Njihov identitet upoređen je sa jednim drugim, daleko poznatijim antičkim slepim pesnikom – Homerom. Po predanju, Homer je živeo između 8. i 7. v.p.n.e. i autor je Ilijade i Odiseje, dva najznačajnija epa antičke grčke književnosti. Njegov lik pojavio se na više skulptura i slika antičke i novovekovne umetnosti, ali niko pouzdano ne može potvrditi kako je Homer izgledao, a najverovatnije ni da li je bio istorijska ličnost, već da je poznate epove spevalo nekoliko nepoznatih autora, koji su kasnije pripisani mitskom Homeru.

Naravno, lik Homer je iskorišćen u izgradnji Helenističkog, a kasnije i Rimskog kulturno-istorijskog identiteta, pa je kasnije poslužio kao uzor za pojavljivanje slepog pesnika-guslara u izgradnji srpskom nacionalnog identiteta, ponekad ovekovečenog u liku samog Filipa Višnjića, a ponekad u vidu lika slepog guslara, koji je personifikovao srpsku epsku tradiciju.

Slepi Homer; Foto: Wiki

Izgradnja nacionalnog identiteta pod dinastijom Karađorđevića

Dinastička smena na tronu Kraljevine Srbije dogodila se 1903. godine, što je ostavilo jako malo vremena novom kralju, Petru Karađorđeviću, da organizuje manifestacije i izgradi vizuelni identitet kojim će se obeležiti stogodišnjica Prvog srpskog ustanka, a koju je valjalo obeležiti naredne 1904. godine. Pored centralne manifestacije krunisanja kralja Petra, otkriven je i Spomenik kosovskim junacima, maestralno delo vajara Đorđa Jovanovića. Kao jedna od prepoznatljivih likova na spomeniku, pozicionirana u podnožju postamenta, pojavljuje se skulptura slepog guslara Filipa Višnjića, jedne od najznačajnijih ličnosti zaslužnih za prenošenje epskih pesama vezanih za sudbinu kosovskih junaka. Ovaj motiv slepog guslara ubrzo počinje sve više da se pojavljuje u narativu umetničkih dela kroz koje se gradio nacionalni identitet srpskog naroda početkom 20. veka.

Kruševački spomenik kosovskim junacima; Foto: privatna arhiva

Jedan od kritičara bio je i Jovan Dučić, koji je i pre odluke žirija po svim kvalitetima izdvojio rad vajara Paška Vučetića.

Tu dolazimo i do figure slepog guslara sa Kalemegdana, ali koji se prvobitno nalazio u okviru mnogo veće i složenije skulptoralne kompozicije. Inicijativa za podizanje monumentalnog spomenika posvećenog voždu Karađorđu potiče još pre dolaska njegovog unuka Petra Karađorđevića na vlast, ali je do raspisivanja konkursa došlo tek 1908. godine.

Pored u to vreme velike sume u iznosu od 40.000 dinara koja je izdvojena za kompletne troškove izrade, transporta i montiranja na Kalemegdanu, jedna od glavnih propozicija konkursa bila je da učesnici moraju biti isključivo iz Srbije. Sa jedne strane, ovo jeste bilo jedan patriotski momenat, a sa druge ograničavajući problem koji je u startu isključivao neke druge veoma dobre regionalne vajare, koji su u to vreme uveliko stvarali i u Srbiji.

Po onome što nam izvori govore, a što detaljno možemo videti u naučnom radu Spomenik Karađorđu Paška Vučetića, istoričarke umetnosti Mile Jevtović, objavljenom u časopisu Nasleđe br. 3, utakmica je imala rezultat ne tako ubedljivog kvaliteta. Nekoliko novinara je različito ocenilo radove pristigle na konkurs, a jedan od kritičara je bio i Jovan Dučić, koji je i pre odluke žirija po svim kvalitetima izdvojio rad vajara Paška Vučetića, koji će žiri nagraditi prvom nagradom. Drugonagrađeni je bio autor kruševačkog spomenika, vajar Đorđe Jovanović.

Spomenik Karađorđu

Stajao je 3 godine

Stručna javnost je već tada prepoznala neke sličnosti kod oba spomenika, između ostalog i prisustvo dva istovetna lika – vile sa srpskim barjakom i lovorovim vencem i slepog guslara. Iako je kruševački spomenik po estetskim načelima izveden daleko kompaktnije, beogradski je posedovao naglašeniji narativ, tj. likovi na njemu su postavljeni sa upečatljivijim raspoloženjem, tj. modelovani dinamičnije. Na samom vrhu je postavljena figura Karađorđa, tok se ostatak narativa odvija u podnožju postamenta. Vila sa barjakom i lovorovim vencem mu prilazi sa jedne, dok se slepi guslar pojavljuje sa druge strane postamenta. Tu su i likovi srpskih vojnika, kojima žena predaje svog novorođenog sina, što predstavlja simboliku služenja otadžbini, na koju se svaki muškarac obavezuje od svog rođenja. Od likova, tu je još prisutna i ženska figura koja u ruci drži goluba, kao simbol slobode, a u oči upada i model topa, koji izranja iz postamenta podno Karađorđevih nogu.

Ako uzmemo u obzir da je spomenik postavljen 1913. godine, nakon tek okončanih Balkanskih ratova, onda su simbolika i poređenje sa Prvim srpskim ustankom još očigledniji i izražajniji. Nažalost, spomenik nije doživeo nešto više od tri godine da stoji u parku na Kalemegdanu jer su ga 1916. godine srušili austrougarski vojnici zato što je svojim likovima i porukom odavao patriotska osećanja, što nije išlo u prilog okupatorskim vlastima. Nova vlast je nameravala da ga zameni novim spomenikom Franca Josifa, koji je u Beograd dopremljen 1918. godine, ali nije mu bilo suđeno da nešto duže „krasi“ Kalemegdan. Nakon oslobađanja Beograda, državni vrh je odlučio da se oduži nekadašnjim neprijateljima, pa je spomenik Francu Josifu izlomljen, a materijal iskorišćen za izlivanje zvona za crkvu Ružicu, koja je nakon teških ratnih razaranja bila obnovljena. Iz novonastalih političkih razloga, mesto Karađorđevom spomeniku zauzeo je spomenik Zahvalnosti Francuskoj (naspram francuske ambasade), vajara Ivana Meštrovića, što je i pored njegovih umetničkih vrednosti, po mnogim kritičarima nedopustiv čin, ako se uzme u obzir da Paškov spomenik nikada nije obnovljen.

Figura sa golubicom; Foto: Stefan Popović

Karađorđe na Kalemegdanu?

Postavljanje bar jednog od sačuvanih elemenata prvobitnog spomenika, slepog guslara i to u blizini njegove prvobitne pozicije, možda je skromni doprinos da sećanje na jedan monumentalni spomenik ne izbledi u sećanju Beograđana. Neki od njih, poput istoričara Stefana Popovića, nadaju se da će i druga sačuvana figura, devojka sa golubicom, takođe biti restaurirana i postavljena naspram figure guslara, čime bi postavka dobila na simetričnosti. Možda nekada Beograd ponovo doživi da se na Kalemegdanu uzdigne Karađorđev spomenik, koji bi bio izveden po uzoru na izvorni vajara Paška Vučetića.

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

1 komentar

  1. arhitekta

    najružniji spomenik na najgorem mestu

Оставите одговор на arhitekta

Obavezna polja *