Budući izgled Trga kralja Milana u Nišu; Foto: YouTube screenshot
Domaći projekti

Sve dobro i loše u rekonstrukciji Trg kralja Milana u Nišu

Seča stabala ne ide u prilog nikome i samo baca senku na ovaj dobar projekat u centru Niša.

Dugo najavljivana rekonstrukcija Trga kralja Milana u Nišu odvija se punom parom, naravno ne bez nezaobilaznih problema, koji prate ovako velike projekte. Ljudi se žale na kašnjenje i probijanje rokova, ali i na seču drveća, što je moglo da bude izbegnuto. Projekat je veoma zanimljiv, a našao se u centru pažnje javnosti zbog jednog propusta.

Od krstaša do Ambasadora

Najstariji zapis o postojanju trga pojavljuje se u beleškama Alberta Ahenskog, koji je opisivao grad kroz koji su 1096. godine prolazili krstaši Petra Pustinjaka, sa ciljem da se preko Balkana domognu Svete zemlje i Jerusalima. Srednjovekovnu matricu preuzimaju Osmanlije, koje u 15. veku zaposedaju i uređuju grad, zadržavaju poziciju gradskog trga, koji dodatno dobija na značaju kada Osmanlije zidaju novo, trajno utvrđenje, u periodu od 1719. do 1723. godine. Od tada, reka Nišava i tvrđava sa pristupnim mostom, zatvaraju severnu stranu trga.

Nakon oslobođenja 1878. godine, gradski trg biva uobličen formom, koja se i dalje nazire na osnovu kuća i dućana podignutih krajem 19. i početkom 20. veka, a koji su i dalje vidljivi na zapadnoj strani trga. Na trgu je 1903. godine po nacrtima Josifa Rinera i izvedbom kamenoresca Vićenca Kaliterne, podignuta Čairska česma, koja svoje ime dobija 1935. godine, kada biva premeštena u Čairski park.

Čairska česma

Čairska česma je svoje ime dobila 1935. godine, kada je sa Trga kralja Milana premeštena u Čairski park.

Ovo preseljenje je urađeno delom iz političkih, a delom iz estetskih razloga. Političkih jer je dinastija Krađorđevića u svim gradovima i varošima izmeštala spomenike koji su podignuti za vreme dinastije Obrenovića, a estetskih jer su tadašnji stručnjaci zaključili da se novi spomenik neće dobro uklopiti sa postojećom česmom na tako malom prostoru. Tada na mesto česme dolazi Spomenik oslobodiocima Niša, delo vajara Antona Augustinčića.

Nakon Drugog svetskog rata trg biva primenovan u Trg Oslobođenja, a doživljava velike promene rušenjem starih kuća i dućana sa istočne strane, na čijem mestu biva izgrađen hotel „Ambasador“, koji ubrzo postaje jedan od najznačajnijih urbanih motiva grada Niša. Čairska česma vraćena je na trg 2007. godine, kada trg dobija izgled pre najnovije rekonstrukcije.

Novi projekat rekonstrukcije trga

Idejno rešenje trga javnosti je prezentovano u januaru 2018. godine u velikoj Sali Skupštine grada Niša, a organizatori su bili JP Zavod za urbanizam, Grad Niš i Građevinsko-arhitektonski fakultet u Nišu. Rešenje je autorsko delo arhitekte prof. Ljiljane Vailevske, koji je isprojektovan u saradnji s timom kolega-saradnika.

Projekat podrazumeva zadržavanje svih postojećih spomenika, kao i travnate površine u samom središtu trga, dok je novitet fontana, koja bi bila izgrađena na prostoru između Čairske česme i mosta, to jest novog prilaza reci. Glavni motiv projekta je sveobuhvatno popločanje prostora trga, koje bi se proširilo i na most, ali i na prostor ispred gradske kuće, koji je zamišljen kao omanja kružna pjaceta. Raspored crvenkastih i sivo-smeđih ploča tvori nekoliko geometrijskih motiva, od kojih je najzastupljeniji meandar, čime su prostorno-vizuelnim oblikovanjem obuhvaćeni svi elementi trga, od klasičnih do modernih.

Rekonstrukcija trga konačno rešava pitanje tzv. „bugarskog parkinga“, kako su Nišlije nazvale prostor ispred gradske kuće, ali i neometan prolazak pešaka i održavanje manifestacija na prostoru od ulice Vožda Karađorđa do ulazne kapije u tvrđavu. Pored gradske kuće posađeno je preko pedeset novih sadnica, čime je dodatno uređen i oplemenjen parkovski prostor između gradske kuće i rečnog šetališta.

Projekat novog rešenje Trga

Bespotrebna seča

Glavni problemi kod ovog projekta, ali i kod svih izvedbi je svakako prolongiranje završetka radova. U slučaju Trga kralja Milana, ovo odlaganje početka radova zajedno sa njihovim okončanjem odužilo se na nekoliko godina. Poseban problem predstavlja rekonstrukcija i popločavanje mosta, koja je prolongirana za čitavih godinu dana iz razloga kašnjenja behaton ploča iz finske fabrike, kao posledica kovid pandemije.

Naravno, najveći problem predstavlja seča drveća i to tri jelke, koje su pre gotovo pola veka posađene na travnatoj površini trga, ali i dva platana koja su zasmetala ulazu u podzemnu garažu novoobnovljenog međuratnog hotela „Park“. Gradski urbanista Tanja Obradović navela je da je nakon procene stručnjaka, seča jelki sa trga najavljena još u novembru 2020. godine, a da su razlozi starost stabala i zaklanjanje vizure na pravcu spomenik-tvrđava.

Ovaj stav ne dele sve kolege arhitekte, od kojih neki smatraju da jelke nisu morale da budu posečene iz tih razloga. Što se tiče drvoreda na šetalištu, kako naglašava arhitekta Obradović, ona smatra i zalaže se da on bude sačuvan, izuzev onih stabala koja smetaju ulasku u podzemnu garažu. Da li je to moglo i bez seče, neki kažu da nije, drugi da jeste.

Budući izgled Trga kralja Milana u Nišu; Foto: YouTube screenshot

Bilo bi efikasnije nabaviti savremene mašine za presađivanje kako se sprečila seča drveća pri rekonstrukcijama trgova.

Dva platana svakako imaju veću starost i dragocenija su od jelki, ali da li je u slučaju svih prostorno-urbanističkih promena i rekonstrukcija, koje su u poslednjih par godina učestale u više gradova Srbije, baš neophodno da se sva „suvišna“ stabla poseku? Možda bi bilo efikasnije da država nabavi jednu ili dve savremene mašine za presađivanje i da svaki put kada se u nekom gradu radi određena rekonstrukcija, stara stabla, sa velikim krošnjama, budu jednostavno presađena na neku drugu lokaciju. Možda čak ne predaleko od postojeće. Ova tradicija čuvanja što većeg broja drveća uveliko je praksa u mnogim svetskim gradovima, koji izuzetno vode računa da, pored sađenja novih sadnica, što više sačuvaju postojeće drveće. Seča stabala ne ide u prilog nikome i samo baca senku na ovaj, ali i druge u većini slučajeva dobre projekte u više gradova Srbije.

Evo kako se to radi u Beču:

Happy End 💚 Heute Nacht haben wir mit Öffi-Stadtrat Peter Hanke die 80-jährige Platane vom Café Eiles in ihr neues…

Posted by Wiener Linien on Tuesday, February 16, 2021

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

5 komentara

  1. arhitekta

    gospode pomozi
    igrale se kolege arhitekte
    malo šarale po AutoCAD-u

    popločanje je dokorativna mustra
    koja deluje smisleno samo iz vazduha
    gledano iz ugla korisnika
    rešenje od 0 bodova

    izgleda da su projektanti
    zadatak baš sagledali sa velikih visina

  2. miki

    dragi poštovani kolega“ arhitekta“ šta je ovo? bože gospode! ahahahhaa

    1. arhitekta

      to je znak
      da kod nas
      dobru arhitekturu
      mogu da isprojektuju
      samo stranci

  3. One-two

    Rešenje je katastrofalno loše. Osim za organizatore besplatnih koncerata ili vlasnike budućih kafića i pekara na otvorenom. Dok su se bavili vizurama i ružnim zmijolikim popločavanjem, zaboravili su ljude koji treba da prođu trgom ili bi se eventualno tu zadržali čekajući nekoga. Mikroklima tokom letnjih meseci i zagađen vazduh nateraju vas da što pre pobegnete odatle. Trebalo je raspisati konkurs.

  4. Zoran

    Resenje kao da je izvuceno iz nekog palanackog ormara u zavodu nekom, sa datumom (isteka roka) 1954.
    U kojem mi vremenu zivimo, zna li projektantica/ prof????

Оставите одговор на One-two

Obavezna polja *