Marakana: Kako je izgrađen najveći stadion u Srbiji – ukopan 12 metara u zemlju
Jedan od većih izazova tokom izgradnje bilo je spuštanje visine terena i njegovo ukopavanje, tokom kog je izvađeno ukupno 350.000 tona zemlje i 15.000 kubika kamena.
Stadion fudbalskog kluba Crvena Zvezda najveći je stadion na prostoru Srbije. Od samog nastanka je nezaobilazna stanica ljubitelja fudbala, naročito poštovalaca „crveno-belog“ kluba, ali isto tako i jedna od omiljenih ekskurzija školaraca i turista.
Priča o njegovom nastanku nas vraća gotovo čitav vek unazad, u vreme Jugoslavije i perioda velikog uspona najpoznatijeg sporta.
Pročitajte još na Gradnja.rs:
View this post on Instagram
Od „Jugoslavije“ do „Crvene zvezde“
Na mestu današnje „Marakane“, 24. aprila 1927. godine otvoren je stadion Fudbalskog kluba „Jugoslavija“. Tribine stadiona bile su drvene, gledaoci su najčešće stajali na utakmicama, a kapacitet je iznosio oko 20 hiljada stajaćih mesta.
Najveći broj prodatih ulaznica zabeležen je na meču Jugoslavija – Španija i iznosio je 19 hiljada. Kako je 40-tih usledio ratni period, sport odlazi u drugi plan i FK „Jugoslavija“ se gasi. Stadion menja naziv u „Avala“, a osnivanjem Crvene zvezde 4. aprila 1945. ustupa se novonastalom klubu.
Vremenom, drvena građa krova počela je da truli, dok su se tribine uveliko urušavale. Takođe, kapacitet više nije zadovoljavao tadašnje potrebe kluba i donesena je odluka o rušenju stadiona. Poslednja utakmica je odigrana decembra 1959. godine između Crvene zvezde i ekipe Novog Sada.
Stadion ukopan 12 metara u zemlju
Prvog marta 1960. godine počela je izgradnja „gigantskog“ stadiona. Radovi su finansirani iz Republičkog budžeta, a potrošeno je oko 3 milijarde tadašnjih dinara. Jedan od većih izazova bilo je spuštanje visine terena i njegovo ukopavanje čitavih 12 metara, tokom kog je izvađeno ukupno 350.000 tona zemlje i 15.000 kubika kamena.
Projektanti Kosta Popović i Saša Radovanović danonoćno su radili na ovom, verovatno najzahtevnijem projektu u karijeri, tražeći najprihvatljivije rešenje za jedan objekat na kom bi se u istom trenutku nalazilo više od 100.000 ljudi.

Već nakon prve odigrane utakmice, 1. septembra 1963. godine, navijači stadionu dodeljuju nadimak „Marakana“ po uzoru na onaj velelepni u Brazilu.
Dugoočekivani prvi meč na ovom mestu odigrao se 1. septembra 1963. protiv NK „Rijeka“ sa preko 55.000 gledalaca. Crvena zvezda tada je odnela ubedljivu pobedu. Već nakon prve odigrane utakmice, navijači stadionu dodeljuju nadimak „Marakana“ po uzoru na onaj velelepni u Brazilu.
Zanimljiv je i podatak o prvom posetiocu, poljoprivredniku iz Loznice koji je već u 6 časova ujutru čekao ispred kapije stadiona kako bi zauzeo svoje mesto i video to čuveno monumentalno zdanje – pravi sportski „amfiteatar“, kako su ga još nazivali, na kom će se ispisivati istorija kako domaćeg, tako i evropskog fudbala.

Popunjavanje u celosti za samo 11 minuta
Kako se navodi u izvorima iz tog vremena, Marakana je nakon izgradnje imala 27 kilometara sedišta u kružnim redovima. Teren za igru je dreniran i povezan sa svlačionicama tunelom. Dugačak je 105 metara, širok 47m, dok atletska staza sa 7 pruga ima 400 metara.
Kako bi se sprečile potencijalne neprijatnosti u trenucima euforije, navijače od terena delio je rov koji onemogućava potencijalno „uskakanje“ publike na teren.
Kolos je podeljen na četiri zone – sever, jug, istok i zapad. Zapadni deo sa ukupno 57 redova pokriven je zaštitnim krovom, dok broj redova opada ka istoku. Veliki uspeh arhitekti su postigli rešenjem sa 26 pristupnih „grla“ čime je omogućeno popunjavanje stadiona za svega 11 minuta.
Marakana je bila domaćin tri evropska finala, dok je rekordna poseta zabeležena na istorijskoj utakmici sa Ferencvarošem.
Ljubitelji fudbala definitivno pamte taj 23. april 1975. Utakmicu Crvena zvezda – Ferencvaroš pratilo 96.070 gledalaca. Takođe, treba napomenuti da je u pitanju broj gledalaca sa kupljenom kartom, dok se procenjuje da je ukupni broj poseta bio 110.000, koliko je tada i iznosio kapacitet ovog „fudbalskog hrama“.
Ono što je decenijama bila masovna, „stajačka arena“, tokom 1990‑ih doživljava svoj potpuni preobražaj – stajaće tribine su zamenjene sedištima, kapacitet pada na oko 55.000 pa sve do današnjih 48.866 mesta. Razlog pomenutih intervencija jeste usklađivanje sa UEFA regulativama.
Ime „Rajko Mitić“ od 2014. godine
Pored toga, stadion je doživeo modernizaciju i niz drugih transformacija. Uvođenje grejanja terena, hibridnog travnjaka, LED svetala, novih reflektora kao i rekonstrukcija zapadne tribine sa luks VIP ložama, samo su neke od njih.
Od. 21. decembra 2014. Marakana nosi naziv po Rajku Mitiću, prvom velikanu Crvene zvezde sa preko 570 odigranih utakmica i 262 postignuta gola. Pred zapadnom tribinom se takođe nalazi njegov bronzani spomenik otkriven 2017. godine.
Pored fudbala, beogradska Marakana imala je i druge uloge – Mesto održavanja bokserskih mečeva 1976. kao i koncerata domaćih zvezda – Zdravka Čolića 1978. godine, muzičara okupljenih oko projekta „YU rock misija“ 1985. godine i drugih.

Rekonstrukcija (za sada) samo na papiru
Konkurs za rekonstrukciju stadiona Rajko Mitić i neposrednog okruženja, raspisan je 2018. godine. Od ukupno 17 dostavljenih rešenja nagrađena su tri. Kako navodi naš sagovornik, a ujedno i član stručnog žirija – Zoran Ivković, sva tri rešenja su podjednako dobra i kvalitetna i zaslužuju prvo mesto.
Iz tog razloga dodeljene su i tri jednake nagrade autorima – Energoprojekt arhitektura i urbanizam AD, firmama IES d.o.o. – Infrastructure Engineering Services, Italferr S.p.A. i CREW – Cremonesi Workshop S.r.l., te Institutu Mihajlo Pupin projekt inženjering d.o.o.
Iako su na konkursu ponuđena kvalitetna rešenja, ideja o rekonstrukciji jednog od najvažnijih sportskih objekata u zemlji i simbola prestonice za sada je samo „na papiru“. Ne samo ljubitelji sporta, već i poštovaoci ove monumentalne arhitekture, koja stvara jedinstvenu atmosferu i sinergiju prostora, istorije i emocija, nestrpljivo iščekuju i nadaju se najavi i početku radova.
