Arhitekta Dragan Marinčić dobitnik je Tabakovićeve nagrade za 2025. godinu
Najviše priznanje novosadskog udruženja arhitekata dodeljeno je za dugogodišnji istraživački i autorski doprinos arhitekturi Vojvodine.
Novosadski arhitekta Dragan Marinčić dobitnik je Nagrade za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu, najvišeg priznanja Društva arhitekata Novog Sada (DaNS). Nagrada je ustanovljena 1995. godine i ove godine dodeljuje se 28. put.
Nagrada nosi ime jednog od pionira srpske moderne arhitekture i istaknutog novosadskog graditelja, arhitekte Đorđa Tabakovića (1897-1971). Dodeljuje se pojedincima ili autorskim timovima za izuzetan stvaralački i pregalački doprinos u oblasti arhitekture.
U nastavku, prenosimo vam obrazloženje Veća Nagrade za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu, koje u ime Veća potpisuje arhitekta Leonid Nešić.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Nagrađivan još tokom studija arhitekture
Dragan Marinčić je diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu 2003. godine u studiju profesora Darka Marušića. Još kao student skrenuo je pažnju profesora svojom posvećenošću i talentom, tako da poslednje godine studija radi kao asistent-demonstrator.
Koliko je bio predan tom poslu i koliko je nesebično delio svoja znanja i iskustva sa studentima govori i podatak da je vežbe studentima držao i u skloništu – stanici podzemne železnice „kod Vuka“ tokom bombardovanja 1999. godine.
Nagradama koje je dobio za svoj rad tokom studija arhitekture skreće pažnju i šire stručne javnosti. Za projekat stambenog objekta 1997. godine nagrađen je na Salonu arhitekture u Novom Sadu u kategoriji studentskih radova.
Potom sledi nagrada 2000. godine na Beogradskom salonu arhitekture za konkursni rad “Trg galerija” u Novom Sadu i najzad 2003. godine dobitnik je nagrade Fondacije “Sestre Bulajić” za najbolji diplomski rad u školskoj 2002/2003. godini za rad sa temom “Kulturni centar EXIT” pod mentorstvom prof. Marušića.

Početke profesionalnog rada obeležila saradnja sa ocem
Po povratku u Novi Sad osniva Projektni biro M+ u kome sa svojom suprugom arhitektom Aleksandrom Marinčić i timom saradnika i danas radi kao vodeći projektant. Paralelno sa radom u birou angažovan je i kao asistent-demonstrator na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu na Departmanu za arhitekturu gde na katedri za projektovanje radi u periodu 2005-2007. godine sa istom predanošću kako je to činio i u Beogradu nekoliko godina ranije.
Početke Draganovog profesionalnog rada obeležila je saradnja sa ocem, arhitektom Natkom Marinčićem. Nažalost, njihov zajednički rad se ubrzo prekida i Natko nas sve prerano napušta 2004. godine ostavivši neizbrisiv trag u arhitekturi Novog Sada.
U sudaru logike profita sa visokim profesionalnim kriterijumima uvek je nastojao da sačuva kako dignitet struke tako i vrednosti i ideje koje u svojim projektima promoviše.
Period u kome Dragan Marinčić stupa na arhitektonsku scenu obeležile su godine otklona od postmodernih pokreta i okretanje neomodernim idejama i praksi. To je svakako pogodovalo njegovom stvaralačkom senzibilitetu i pogledu na temeljne principe u procesu stvaranja arhitektonskog dela kao i shvatanju smisla i društvene uloge arhitekture.
Sa druge strane to je i period sve prisutnije pojave tzv. “investitorskog urbanizma” koji je ostavio mnoge ožiljke na tkivu naših gradova i građene sredine uopšte. U tom sudaru logike profita sa visokim profesionalnim kriterijumima arhitekta Marinčić je uvek nastojao da sačuva kako dignitet struke tako i vrednosti i ideje koje u svojim projektima promoviše.

Levi 9 kao reper za buduće intervencije
Već u jednom od prvih realizovanih objekata, poslovnom objektu Levi 9 koji Marinčić gradi 2007. godine na Trifkovićevom trgu u Novom Sadu i za koji je nagrađen prestižnom Nagradom “Ranko Radović” za realizovano arhitektonsko delo, mogu se iščitati osnovni postulati njegovog projektantskog postupka, autorski kredo i posebnost autorskog izraza kojima će ostati veran do danas.
Koncipiran i potom dosledno realizovan, ovaj poslovni objekat dobija ikoničan značaj i postaje reper za buduće intervencije na prostoru ovog značajnog gradskog trga koji još čeka svoje konačno uobličenje.

Reminiscencija na Tanurdžićevu palatu
Usledila je potom 2012. godine realizacija stambeno-poslovnog kompleksa Park City na uglu ulica Narodnog fronta i Šekspirove u Novom Sadu. Ovoga puta radi se o znatno obimnijim i složenijim programskim zahtevima koje Marinčić razrešava kroz longitudinalnu urbanističku postavku sa pešačkom ulicom kao njenom kičmom, a skeletna armirano betonska konstrukcija pruža izuzetnu fleksibilnost kako poslovnih tako i stambenih sadržaja.
Savremeni arhitektonski izraz postignut je uravnoteženim komponovanjem velikih staklenih površina i fasadnih partija obloženih fiber-cementnim pločama što ovom kompleksu daje snažan vizuelni identitet.
Posebno se u tom smislu ističe deo okrenut prema parku sa poslovnim prizemljem, tremom i kolonadom kroz dve etaže, te naglašenom horizontalnošću u oblikovanju stambenih etaža, predstavljajući tako reminiscenciju na objekat Tanurdžićeve palate arhitekte Tabakovića iz tridesetih godina prošlog veka.

Primenom fasadnih panela od belog perforiranog lima Marinčić formira dvojnu uličnu fasadu čija spoljna prozračna opna štiti objekat od preterane insolacije.
Istraživački duh u oblikovanju fasade i upotrebi novih materijala arhitektu Marinčića ne napušta i kada radi na zadacima interpolacije stambenih objekata. U ulici Vojvode Mišića 2019. godine realizuje stambenu zgradu sa blago izlomljenim fasadnim platnom i nepravilnim ritmom velikih prozorskih otvora vešto se uklapajući u postojeći ulični ambijent.
Uspeva u tome i radeći 2021. godine na projektu stambene zgrade u Bolmanskoj ulici na Telepu. Primenom fasadnih panela od belog perforiranog lima formira dvojnu uličnu fasadu čija spoljna prozračna opna štiti objekat od preterane insolacije, stvarajući istovremeno kroz igru svetla i senke stalno nove suptilne vizuelne efekte.

Porodične kuće kao nov stvaralački izazov
Da za Marinčića nema velikih i malih zadataka već da svaki shvata kao nov stvaralački izazov dokazuju porodične kuće koje gradi na Čardaku u Sremskoj Kamenici 2021. i 2023. godine.
Promišljen analitički pristup, studija programa i pažljivo osluškivanje poruka koje upućuje prirodno okruženje bili su siguran put kojim je Dragan uspeo da stvori istinski čovekomernu arhitekturu i ambijente izuzetnih upotrebnih i likovnih vrednosti.

Učešće na konkursima tokom cele karijere
Po projektima urađenim u “Projektnom birou M+” pod autorskim vođstvom Dragana Marinčića u proteklih nekoliko godina realizovana su i dva objekta za potrebe obrazovnih institucija u Novom Sadu – Aneks Medicinskog fakulteta u ulici Hajduk Veljkovoj (2022.) i Farmaceutski fakultet u ulici Heroja Pinkija (2024.).
U oba slučaja racionalna funkcionalna postavka izrasta u jednostavne volumene blago zakošenog ili pravilnog kubusa. Belo fasadno platno zgrade Medicinskog fakulteta još više naglašava snagu i čistotu forme, dok vizuelni identitet zgrade Farmaceutskog fakulteta autor gradi igrom kontrasta crnih i belih fasadnih obloga sa akcentima ljubičaste boje koju uvodi i u enterijer objekta.
Posebno je značajan još jedan segment rada arhitekte Marinčića kojem, predvodeći tim saradnika, ostaje veran tokom cele karijere. To su učešća na domaćim i međunarodnim arhitektonsko-urbanističkim konkursima gde za svoj rad dobija brojne nagrade i priznanja.

Samostalna izložba nakon dodele nagrade
Teme koje zaokupljaju njegovu pažnju kreću se u širokom rasponu od uređenja javnih gradskih prostora, izgradnje poslovnih objekata, preko socijalnog stanovanja i turistčkih naselja do objekata kulture.
Ono što ga je izdvajalo među konkurentima bila je njegova analitičnost u usaglašavanju programskih zahteva i specifičnosti lokacije, okrenutost ka najsavremenijim tokovima u arhitekturi i fokusiranost na jasno definisan koncept koji u sebi integriše kako funkcionalni i konstruktivni sklop objekta tako i njegovu snažnu oblikovnu ekspresivnost.
Stručna i šira javnost imaće priliku da se upozna sa visokim stvaralačkim dometima arhitekte Dragana Marinčića i njegovim doprinosom u širenju savremenih arhitektonskih ideja i prakse na samostalnoj monografskoj izložbi koja će uslediti povodom dodele Nagrade za arhitekturu Đorđe Tabaković za 2025. godinu, navodi se u obrazloženju.

Najlepša njegova zgrada je Panorama centar na uglu Bul. Kralja Petra i Pariske komune, dijagonalno od sajma.
Ta zgrada pored IQ centra je blagi uzas, i arhitektura i enterijer. Inace Marincic arhitekta za postovanje.
nepotizam uništava srbiju, a posebno vojvodinu i taj palanački duh koji profitira pa nam se pojavljuju jasno definisane neskrivene kopije, prosek ostaje i uživa u palanci praveći od sebe gospodu, novi nobile, talenti očajni odlaze zauvek, nagrade i novac se retroaktivno ili po ustaljenoj shemi
deli između grupica , tu smo gde jesmo na evropskom talogu, a gde je otišla crna gora , a gde je albanija? o tome biste mogli malo više….