Kako obnoviti istoriju bez nostalgije: Centralni paviljon Bijenala ponovo otvoren u Veneciji
Na granici između restauracije i transformacije, intervencija studija Labics spaja istorijske slojeve, fleksibilne galerije i savremene ekološke standarde.
Obnova istorijskih objekata često se svodi na pokušaj da se prošlost rekonstruiše što vernije, gotovo bez ostatka. Međutim, u slučaju Centralnog paviljona u Đardinima, pristup je bio drugačiji.
Umesto vraćanja na „izvorno stanje“, projekat studija Labics tretira zgradu kao slojevitu arhitektonsku strukturu koju treba jasno pročitati, reorganizovati i prilagoditi savremenim potrebama. Upravo u tom odmaku od nostalgije leži ključ ove intervencije – koja ne briše istoriju, već je koristi kao osnov za savremeni arhitektonski odgovor.
Venecijansko Bijenale (La Biennale di Venezia) predstavilo je prošle sedmice obnovljeni Centralni paviljon u Đardinima, čime je završen sveobuhvatan projekat realizovan između decembra 2024. i marta 2026. godine, u okviru šireg nacionalnog programa unapređenja kulturne infrastrukture.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Prostorna strategija koja spaja nasleđe i savremene izložbene potrebe
Radovi su deo šire inicijative koja obuhvata više lokacija povezanih sa Bijenalom, uključujući Đardine, Arsenale i druge gradske prostore, a sve u saradnji sa lokalnim vlastima i institucijama zaštite kulturnog nasleđa.
Umesto konvencionalne restauracije, projekat tretira paviljon kao slojevitu arhitektonsku strukturu oblikovanu kroz niz istorijskih transformacija. Intervencija reorganizuje te slojeve kroz prostornu strategiju koja naglašava jasnoću, kontinuitet i fleksibilnost, prilagođavajući objekat savremenim izložbenim zahtevima.

Između očuvanja i uklanjanja
Projekat zauzima kritički odnos prema istorijskim slojevima zgrade, kombinujući selektivno očuvanje sa ciljanim uklanjanjem kako bi se uspostavio koherentan arhitektonski identitet.
Elementi od posebnog značaja su restaurirani i reintegrisani, uključujući prozorske sisteme koje je originalno projektovao Karlo Skarpa, dok je Sala Brenno del Giudice rekonfigurisana prema svom prostornom stanju iz 1928. godine.

Ponovno su uspostavljeni i otvori ka terasi okrenutoj ka kanalu, čime je ojačana veza između paviljona i njegovog okruženja.
Ponovno su uspostavljeni i otvori ka terasi okrenutoj ka kanalu, čime je ojačana veza između paviljona i njegovog okruženja.
Intervencija reinterpretira ponovnu upotrebu kao dizajnerski proces koji organizuje istorijske faze zgrade u skladu sa savremenim potrebama.

Diskretne krovne intervencije kao novi prostorni sloj
Nove intervencije proširuju prostorne i ekološke kapacitete objekta, zadržavajući suzdržan arhitektonski izraz.
Dve krovne strukture, inspirisane tradicionalnim venecijanskim altanama, uvedene su iznad kafea i multifunkcionalnih prostora, stvarajući nove tačke interakcije sa pejzažom Đardina.
Izvedene od karbonizovanog lameliranog drveta i X-LAM panela, zamišljene su kao lagani i reverzibilni elementi koji dopunjuju postojeću strukturu.

Tehničke instalacije u potpunosti su uklopljene u zidove i krovne strukture kako bi se očuvala prostorna čistoća enterijera.
Projekat integriše arhitektonske, konstruktivne i ekološke sisteme u jedinstvenu celinu, pri čemu su tehničke instalacije u potpunosti uklopljene u zidove i krovne strukture kako bi se očuvala prostorna čistoća enterijera.
Novi krovni otvori sa fotonaponskim i difuznim staklom obezbeđuju ujednačeno prirodno osvetljenje i doprinose energetskoj efikasnosti, uz mogućnost prirodne ventilacije i prilagodljivog zasenjivanja. Ove strategije odražavaju fokus na održivost, efikasnost materijala i kontrolu unutrašnje klime.

Autorski tim i kontinuitet razvoja Bijenala
Obnovu je vodio sektor za specijalne projekte La Biennale di Venezia, kojim rukovodi arhitektkinja Arijana Laurenci, dok je inženjer Kristijano Fricele bio zadužen za upravljanje projektom.
Arhitektonsko rešenje razvio je studio Labics iz Rima pod vođstvom Marije Klaudije Klemente i Frančeska Isidorija, u saradnji sa Fabijom Fumagaljemi, dok je BUROMILAN – Milan Ingegneria bio zadužen za konstrukciju i upravljanje projektom.

Đardini obuhvataju niz nacionalnih paviljona u pejzažnom okruženju razvijenom početkom 19. veka prema planu Đana Antonija Selve.
Giardini della Biennale, smešteni na istočnoj ivici Venecije, domaćini su međunarodnih izložbi još od 1895. godine i obuhvataju niz nacionalnih paviljona u pejzažnom okruženju razvijenom početkom 19. veka prema planu Đana Antonija Selve.
Centralni paviljon, prvobitno izgrađen između 1894. i 1895. kao Palazzo Pro Arte, razvijao se kroz brojne intervencije tokom 20. veka, uključujući doprinose autora poput Galileo Ćini i Gvido Ćirili.

Rekordna posećenost Bijenala 2025.
Projekat je finansiran od strane italijanskog Ministarstva za kulturu kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (PNRR) i njegov prateći investicioni program (PNC), a sve sa ciljem da još bolje doprinosi razvoju trajnog centra za kulturnu produkciju i razmenu u Veneciji.
Nakon ponovnog otvaranja, paviljon će ugostiti izložbu In Minor Keys, koju kurira Kojo Kouo, u okviru Bijenala umetnosti 2026. Izložba će biti otvorena za javnost od 9. maja do 22. novembra 2026. godine i predstavljaće prvo korišćenje obnovljenih prostora.
Centralni paviljon bio je zatvoren tokom Venecijanskog arhitektonskog bijenala 2025 pod nazivom Inteligencija. Pirodna. Veštačka. Kolektivna, čiji je kustos bio italijanski arhitekta Karlo Rati i koja je zabeležila rekordnu posećenost.
Zapažen je bio i nastup Srbije sa projektom Rasplitanje, čija kinetička instalacija pokretana solarnom energijom nije prošla nezapaženo među publikom i međunarodnim medijima.






