Digitalni model Pećke Patrijaršije u 3D Maxu; Foto: Vesna Pejak
Izvođenje, Softver

Spoj savremenog i tradicionalnog: Kako se prave betonski modeli najvažnijih srpskih manastira

Najvredniji srpski spomenici kulture postaju dostupni svima zahvaljujući 3D modeliranju i inovativnim materijalima.

Ni oni što sebe nazivaju odraslima ne mogu da sakriju oduševljenje kada se najednom, kao Guliveri ili mitski divovi, nađu usred grada ili države čiju teritoriju mogu da pređu u nekoliko desetina koraka. Parkovi minijatura, odnosno skupine čvrstih modela najznačajnih građevina nekog grada, države, kontinenta ili istorijske epohe, osnivani su još u 19. veku, a procvat doživljavaju u poslednjih nekoliko decenija, jer su nove tehnologije precizne izrade, pojava novih materijala, internet i rastuća turistička industrija ubrzali njihovo širenje.

Danas ih nalazimo na svim kontinentima, a posebno su interesantni oni koji prezentuju čitave zemlje, kao što su Mini Švajcarska, Mini Izrael ili Madurodam u Hagu i Miniaturk u Istanbulu. Međutim, još uvek ih nemaju ni sve zapadnoevropske zemlje. Našim građanima su najbliži mini parkovi u Klagenfurtu (gde je jedan od eksponata manastir Studenica) i Riminiju; jer ih u bivšim jugoslovenskim republikama uopšte nema. Razlozi za ovakvu situaciju leže u njihovom po pravilu zabavnom i komercijalnom karakteru i visokim cenama izrade modela.

U ovu prilično egzotičnu delatnost udruženje CENET je ušlo imajući u vidu činjenicu da umanjene građevine mogu biti mnogo više od bajkovitog uživanja ukoliko se posetiocu omogući da u svojoj šetnji bliže upozna istoriju, kulturu i arhitekturu neke zemlje. „Još nas je snažnije vodila ideja da našim građanima, posebno mladima, na ovaj superioran način „učinimo dostupnim“ one najvrednije srpske spomenike kulture koji se nalaze na teritoriji Kosova i Metohije i da doprinesemo jačanju nacionalnu svesti o njihovoj izuzetnoj vrednosti i značaju.“ – kaže Boris Stajkovac iz CENET-a.

Park maketa u Despotovcu

Modeli u razmeri 1:18 se izrađuju od kompozitnog betona sa brižljivo nanetom patinom kako bi izgledala verno originalu.

CENET – Centar za negovanje tradicije je registrovano udruženje iz oblasti arhitekture, kulture, umetnosti i obrazovanja. Bave se, pre svega, superpreciznom izradom umanjenih modela manastira i drugih istorijski značajnih građevina, kao i projektovanjem i izgradnjom takozvanih mini parkova. „Mi smo i jedan od svega nekoliko evropskih studija koji su u ovoj kompleksnoj delatnosti dostigli svetski vrh, a u pojedinim aspektima smo i prevazišli važeće standarde.“ – kaže Boris Stajkovac

CENET-ovi modeli se izrađuju od kompozitnog betona (ne od laganih veštačkih materijala, što je uobičajena praksa) i u razmeri 1:18, dok je svetski standard „svega“ 1:25. Odlikuju se i nosećom konstrukcijom od čelika, umesto uobičajenom aluminijumskom, kao i brižljivo nanetom patinom, a nadasve vernošću originalnim objektima u pogledu finih detalja. Sve ovo daje im krajnje realističan izgled i čini pogodnim za dugogodišnju izloženost svim vremenskim uticajima u otvoreno prostoru.

Proces izrade započinje pribavljanjem i pripreme dokumentacije u odgovarajućoj razmeri, pri čemu se u najvećoj meri koriste arhive zavoda za zaštitu spomenika kulture, kako republičkog i pokrajinskih, tako i onih gradskih. Potom izvanredni domaći akademski vajari načine verne modele od gline i plastelina, pa se pristupa odlivanju kalupa u specijalnim, uvoznim silikonskim gumama i poliesterskim smolama. Nakon odlivanja delova u kompozitnom betonu i izrade nosača od čeličnih kutija i limova dolazi faza montaže, a za njom slede fini radovi na spajanju, fugovanju i retuširanju, kao i autentično bojenje akrilnim bojama i izrada krstova i drugih sitnih detalja u mesingu ili čeliku.

Bez kalupa

Budući da su i veoma krupni i teški (po 300-400 kg zajedno s postamentom) i otporni na širok raspon temperatura i druge vremenske uslove tipične za naše podneblje, naši modeli ne zahtevaju ni posebno obezbeđenje, ali u ovome svakako ima udela i njihov sakralni karakter. Jeftin video nadzor i bojenje svakih nekoliko godina su praktično sve što je potrebno da se modeli održavaju u odličnom stanju.

Jedna od najvažnijih prednosti CENET-ove tehnologije, ali i ciljeva rada, jeste i višestruko niža cena izrade, budući da se u ovom poslu za modele objekata veličine naših manastira standardno operiše sa iznosima od 20-40 hiljada evra/dolara po primerku. Bitno je i da se jednom završeni prvi primerci mogu više puta savršeno reprodukovati uz višestruko manje troškove, jer najskuplja tehnološka operacija  – izrada kalupa – više nije potrebna.

Hilandar u tri dimenzije; Foto: Vesna Pejak

U planu i objekti koji više ne postoje

Krajem juna 2019, samo nekoliko meseci nakon nakon osnivanja studija,  u mini parku „Srbija“ na Bagdali u Kruševcu, zahvaljujući prilozima kruševačkih donatora i razumevanju gradskih vlasti, postavljeni su Cenet-ovi betonski modeli sa postamentima devet srpskih manastira izrađenih u razmeri 1:18  – Pećka patrijaršija, Mileševa, Gračanica, Lazarica, Tronoša, Studenica, Žiča, Ravanica i Krušedol), kao i model Hrama Svetog Save, koji je u razmeri 1:100. Već  do kraja ove godine, uprkos poznatim poteškoćama, završiće modele još šest naših manastira (Sopoćani, Bogorodica Ljeviška, Banjska, Visoki Dečani, Pavlovac i Hilandar) za koje su dobili značajnu finansijsku podršku Ministarstva kulture i informisanja.

„Naravno, zbirka modela će se dalje dopunjavati, kako bi, osim Kruševca i , nadamo se, Beograda uskoro, mini parkove ove vrste dobili i neki drugi naši gradovi. U perspektivi bismo se okrenuli i sinagogama i najlepšim starim zdanjima svetovne namene, pa i objektima koji više ne postoje, ali se njihov izgled može rekonstruisati, na osnovu sačuvanih planova, gravira i fotografija“ – kaže Boris Stajkovac.

Priprata manastira Hilandar; Foto: Vesna Pejak

Digitalni modeli

Na konkursu istog ministarstva podršku je dobio i CENET-ov projekat izrade trodimenzionalnih modela najvrednijih arhitektonskih elemenata i primera dekorativne plastike srpskih manastira. Reč je o četrnaest modela portala, trifora, priprata, kao i rozeta naših najznačajnijih manastira, uključujući i one sa liste svetske baštine UNESCO i/ili one na Kosovu i Metohiji. To su: tri različita portala manastira Studenica, portal manastira Sopoćani, dve različite trifore manastira Visoki Dečani, severna i južna priprata manastira Hilandar, dve različite rozete manastira Ljubostinja, dve različite rozete manastira Lazarica i dve različite rozete manastira Kalenić.

Odabrana je solidna razmera 1:8 za portale i druge krupnije elemente, dok je za rozete odabrana razmera 1:6. I ovi modele karakteriše brižljivo naneta patina i izuzetna vernost originalnim objektima u pogledu finih detalja. Za njihovu izradu se koristili mleveni kamen i akrilna smola, uz formiranje kalupa, a ponegde i digitalizaciju pojedinih detalja. Međutim, kalupi se potom mogu višekratno koristiti, dok digitalni modeli ni nemaju rok trajanja. Na ovaj način je omogućeno jeftino reprodukovanje osvojenih modela, zavisno od potreba za paralelnim izložbama na više mesta, a pre svega u najznačajnijim državnim muzejima, galerijama i bibliotekama, kao i u inostranim urbanim centrima, a najpre u onim gradovima u kojima Srbija ima svoje kulturne centre, gde bi oni mogli biti atraktivan deo njihovih stalnih postavki.

Digitalni model Pećke Patrijaršije u 3D Maxu; Foto: Vesna Pejak

Većini arhitekata je prava muka da se bave tolikom detaljnjošću na objektima, dok je za Vesnu Pejak to predstavljalo pravu mini oazu relaksacije.

Na Borisov post potražnje modelara, Vesna Pejak je naišla sredinom maja pa je sagledavši slike i pročitavši priču, prepoznala nešto što je već radila na arhitektonskom fakultetu, odnosno na predmetu Razvoj regionalne arhitekture.

„Još tada mi se svidela sakralna arhitektura, nisam ni slutila da ću se ikada time baviti, iako sam i sama priželjkivala.“ – kaže 3D modelar Vesna Pejak, koje se pridružila procesu izrade modela manastira.

Kako kaže Vesna, većini arhitekata je prava muka da se bave tolikom detaljnjošću na objektima, dok je za nju predstavljalo pravu mini oazu relaksacije. Između završavanja arhitektonskog fakulteta u Novom Sadu i pripreme diplomskog rada, ovaj projekat joj je pao neverovatno lako i odaje umirujući ton u toku svakodnevnice.

„Prvi na tapeti je bio Hilandar koji jedva čekam da vidim kada se u potpunosti bude realizovao.“ – kaže Vesna koja je ovaj vredan spomenik kulture modelovala u programu 3D Max.

„Trenutno radim na manastiru Pećka Patrijaršija, a potom ubrzo sledi i manastir Banjska, nakon kojih će se nizati manastiri za manastirima. Veoma se radujem što mi je ukazano poverenje.“ – zaključuje Vesna Pejak.

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

2 komentara

  1. Tasha

    Bravo za našu Vesnu!

  2. Milenko Ilic

    Postovani , slika parka koju ste postavili u tekstu, je slika Parka maketa u Despotovcu. Sticajem okolnosti ja sam autor i vlasnik parka. Inače izlozbeno , park je počeo da funkcioniše 2009 g. Citiracu našeg velikana Nikolu Teslu “ Nije mi zao sto su ukrali moje ideje, već mi je zao sto nisu imali svoje”. Još bih dodao da od države, lokalne samouprave, niti bilo koga nisam dobio ni jedan , jedini dinar.

Ostavite odgovor

Obavezna polja *