Sva konkursna rešenja za spomenik stradalima u padu nadstrešnice u Novom Sadu
Pobednički rad donosi minimalističko rešenje sa centralnim motivom „masivne kamene ploče“. Pogledajte kakva su bila ostala rešenja.
Grad Novi Sad predstavio je idejno rešenje za spomenik stradalima u padu nadstrešnice Železničke stanice, 1. novembra 2024. godine. Radi se o delu akademskog umetnika Gorana Čpajka i inženjera arhitekture Zorana Tucića, kojima je pripala prva nagrada u iznosu od dva miliona dinara.
U obrazloženju žirija za dodelu prve nagrade navodi se da je u pitanju minimalističko rešenje sa centralnim motivom rada „masivna kamena ploča“, koja svojom monumentalnošću dominira prostorom.
„Jednostavnom formom i jasnim simboličkim jezikom komunicira se tragedija, gubitak i sećanja, a ostavlja se prostor posmatraču da sam izgradi odnos prema ovom događaju“, kaže se u obrazloženju i dodaje:
„Ova ideja traži arhaičnu tišinu, predstavljajući estetiku ‘pritiska’ – svedenog spomeničkog izraza, gde tišina i težina materijala govore više od bilo kakve figuracije. Ako se traži sirova istina i težina događaja, ‘masivna kamena ploča’ teži da spomenik, pre svega, bude opomena“.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Pobedio je rad akademskog umetnika Gorana Čpajka i inženjera arhitekture Zorana Tucića, kojima je pripala prva nagrada u iznosu od dva miliona dinara.
Za pobedničko rešenje navodi se i da predstavlja jasno i eksplicitno formulisanu skulpturalnu celinu koja se može oceniti kao autorsko originalno umetničko delo sa nedvosmislenim vizuelnim značenjima koji direktno komuniciraju sa predmetnim zadatkom ili temom.
„Stilski bi se mogao označiti kao asocijativna apstrakcija uz vešto korišćenje svedenih formi monolitno, horizontalno postavljene kamene strukture ispod koje ‘lebdi’ postolje sa jasnom asocijacijom na brutalnost težine“, navodi se u obrazloženju i zaključuje:
„Celokupan doživljaj ovako postavljenih elemenata odiše dostojanstvom bez suvišnih, zbunjujućih elemenata koji odvraćaju pažnju od suštine, čime se obezbeđuje trajnost i postojanost sećanja i mogućnost tihe i duboke refleksije“.

Druga i treća nagrada
Druga nagrada, vredna 750.000 dinara, dodeljena je autorki Evi Vaništa Lazarević, a treća od 500.000 dinara Borisu Ljubičiću.
Na ponovljeni konkurs je pristiglo osam radova, pošto je prvi, na koji su pristigla dva rada, poništen zbog neispunjavanja propozicija.

Članovi konkursnog žirija bili su Maja Čeremidžić Šainović, profesorka srpskog jezika (predsednica žirija), Radovan Jokić, akademski umetnik (zamenik predsednice), Saša Janjić, istoričar umetnosti, Sunčica Marković, umetnica, i Vera Golubović, dia.
Strukovna udruženja tražila obustavu konkursa
Podsetimo, raspisivanje konkursa za ovaj spomenik izazvalo je i reakcije dela stručne javnosti, koja je ocenila da je proces pokrenut u neprikladnom trenutku, dok su posledice tragedije još uvek sveže i bez utvrđene pune odgovornosti za pad nadstrešnice.
Reakcija javnosti
Izbor pobedničkog rešenja izazvao je snažne negativne reakcije – kako u stručnoj javnosti, tako i šire, uz primedbe da predloženi koncept ne odgovara dostojanstvu i težini tragedije koju treba da obeleži.





Kvalite pristiglih radova (osim drugonagrađenog rešenja) je katastrofalan…
Ostao sam bez teksta (u negativnom smislu) kada sam video pobedničko rešenje.
Sramota.
Prva nagrada izgleda kao spomenik obrušenoj nadstrešnici a ne žrtvama. Ispod će se skupljati smeće, lišće. Nije dobro rešenje.
Još jednom pritisli žrtve, samo sada kamenom pločom. Skoro da nema treću dimenziju, da se ne bi videlo iz daljine i da nebi podsećalo prolaznike na tragediju i žrtve. Umesto naglašenog, neko skriveno podsećanje na žrtve. Sramota
Sramota za izabrano resenje, pogodno da ga psi zapisavaju.