Mustafa Musić: Odlazak šmekera sa beogradske kaldrme
Gde god bi se pojavio u javnosti ostao je zapamćen po svojim naočarima i šeširu koje su se najbolje uklapali u njegov umetničko-boemski život i rad.
Arhitekta Mustafa Musić rođen je 1949. godine u staroj beogradskoj porodici. Odrasta na Slaviji, gde se upoznaje sa različitim profilima ljudi (od akademika do uličara, kako je sam govorio), što uslovilo njegovo dalje životno i profesionalno usmerenje.
Na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu diplomira 1975, a postdiplomske studije upisuje 1977. godine. Iako biva pozvan od ostane kao asistent na fakultetu, ovaj poziv odbija, uz obrazloženje da bi rad u državnoj instituciji, iako sigurno radno mesto, sputao njegovu umetničku slobodu i kreativnost.
Odlučuje se za angažman slobodnog umetnika, pa zvanični status dobija 1979. godine od ULUPUDS-a. Već 1980. godine osniva grupu MEČ, koja dobija ime po početnim slovima prezimena osnivača – Mustafa Musić, Dejan Ećimović i Marjan Čehovin, dok im se kasnije pridružuju Stevan Žutić i Slobodan Maldini.
Srodni članci na portalu Gradnja:
![](https://www.gradnja.rs/wp-content/uploads/2024/05/skadarlija-mustafa-music.jpg)
Plodonosna karijera ovenčana brojnim nagradama
Godine 1981. dobija stipendiju jugoslovenskog fonda „Moša Pijade“ za studijski boravak na Oksfordu. Godinu dana kasnije predstavlja Jugoslaviju na XII Pariskom bijenalu, a 1983. godine postaje član po pozivu trajne radne zajednice SINTUM.
Naredna prekretnica u životu dolazi 1990. godine, kada osniva projektni biro „Zenit – inženjering“, u okviru kojeg naredne tri decenije stvara više od 150 projekata, od kojih je preko 50 realizovano, kako iz arhitekture, tako i na polju urbanizma i dizajna enterijera.
Godine 1999. upisuje nove postdiplomske studije na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gde do 2002. godine radi kao naučni saradnik u studiju prof. Milana Lojanice. Na fakultet često dolazi kao gostujući predavač na osnovnim, master i doktorskim studijama.
Učestvuje na više javnih konkursa, na kojima odnosi prestižne nagrade, a biva nagrađen i sa preko dvadeset drugih stručnih priznanja – Nagrada „24. Oktobarskog salona“ 1983, Nagrada „Aleksandar Šaletić“ 1997, „Borbina“ nagrada za arhitekturu 1998, Grand Prix 23. „Salona arhitekture u Beogradu“ 2001, Nagrada „Novosti“ za arhitekturu 2006, Nagrada za životno delo ULUPUDS-a 2010. godine.
![](https://www.gradnja.rs/wp-content/uploads/2020/11/mustafa-music-monografija-2-782x511.jpg)
Iako stvara najvećim delom pod uticajem ruskih konstruktivista, kao inspiracija mu služe i klasični modernisti, poput arhitekte Le Koribizjea.
Stvaralački opus arhitekte Musića bio je veoma plodonosan, a po prirodi projekata veoma raznovrstan. Najpre stvara pod uticajem avangardnih umetničkih pravaca, koji su obeležili i aktivnosti grupe MEČ, u vidu izložbi, projekata, akcija, manifesta i instalacija, čime sa kolegama unosi nove aspekte na beogradsku arhitektonsku scenu.
Jedna od najpoznatijih je instalacija Forum, koju sa grupom MEČ postavlja 1982. godine u Knez Mihailovoj ulici. Kako je bio nosilac postmodernog umetničkog diskursa, koji se ogledao u oživljavanju istorističkih arhitektonskih pravaca, uspešno realizuje nekoliko rekonstrukcija i adaptacija starih zdanja – enterijer Doma kulture Vuk Karadžić 1983. godine (koautor arhitekta M. Čuturilo), enterijer Studentskog kulturnog centra (sa arhitektom S. Maldinijem) i Kapetan Mišinog zdanja 1986. godine.
Svoje postmoderne ideje po prvi put uspešno materijalizuje u zgradi teniskog kluba „Vračar“ u Južnom bulevaru, za koji 1997. godine dobija nagradu „Borbe“. U isto vreme (1996) nastaje i enterijer noćnog kluba „XL“, za koji arhitekta Musić radi total dizajn prostora i nameštaja.
Iako stvara najvećim delom pod uticajem ruskih konstruktivista, kao inspiracija mu služe i klasični modernisti, poput arhitekte Le Koribizjea, koji ga inspirišu u projektovanju vile „S“, koja biva realizovana 2000. godine. Nižu se dela poput enterijera kafe-picerije „Time-Out“ u Novom Pazaru 2001, Apoteke „Prima 52“ 2002, nekoliko kondominijuma na Dedinju od 2003. do 2008., nekoliko rekonstrukcija vila i projekata novih enterijera u Beogradu do kraja 2008. i kao kruna stvaralaštva hotel „Šeraton“ u Novom Sadu, realizovan 2013. godine.
![](https://www.gradnja.rs/wp-content/uploads/2018/04/sheraton-novi-sad.jpg)
Slavija sa njegovog prozora
Kao svi posvećeni stvaraoci, arhitekta Musić ostaje veran arhitektonskom crtežu. Međutim, to nisu samo crteži i skice u procesu projektovanju, već su to prave umetničke kompozicije, koje u sebi nose filozofsku poruku. Ove druge nastaju najviše u njegovom buntovničkom periodu grupe MEČ, koje zajedno sa sličnim delima drugih članova, izlaže na posebnim izložbama. Najpoznatiji od tih crteža je „Slavija sa mog prozora“ iz 1980. godine.
![](https://www.gradnja.rs/wp-content/uploads/2024/05/mustafa-music-slavija-sa-mog-prozora-726x516.jpg)
Šmeker sa beogradske kaldrme
Pored nekolicine svetskih arhitekata i umetnika, koji su mu bili neiscrpni uzori u stvaranju, arhitekta Musić se, zajedno sa ostalim MEČ-ovcima, družio i sa profesorom Bogdanom Bogdanovićem i od njega usvajao mnoge zanimljive ideje i savete. Naravno veličina jednog stručnjaka nije samo u tome ko su mu bili učitelji već i kome je on sam bio učitelj, a pouzdano znamo da je iz Mustafinog biroa „Zenit“ izašlo nekoliko talentovanih arhitekata, koji su nakon rada u njegovom studiju uspešno razvili svoje stručne i naučne karijere.
Gde god bi se pojavio u javnosti Mustafa Muja Musić ostao je zapamćen po svojim naočarima i šeširu, koje su zajedno sa ostalim modnim detaljima najbolje uklapali u umetničko-boemski život i rad ovog šmekera sa beogradske kaldrme.