Ložionica: Kako izgleda kada se konkursno rešenje sprovede do poslednjeg šrafa
Jedan od retkih javnih objekata u Srbiji u potpunosti je realizovan prema konkursnom rešenju – od koncepta do poslednjeg detalja, uz stalno prisustvo autora na gradilištu.
Retko koji javni objekat u Srbiji može da se pohvali time da je izveden tačno onako kako je zamišljen na konkursu. Ložionica u Beogradu upravo je jedan od tih primera – novi centar kreativnih industrija, inovacija i digitalizacije nastao je na osnovu pobedničkog rešenja studija AKVS Arhitektura.
Autori pobedničkog rešenja, arhitektonski duo Anđela Karabašević Sudžum i Vladislav Sudžum, osvojili su prvu nagradu na konkursu raspisanom 2021. godine. Konkurs je raspisala Vlada Republike Srbije, Kancelarija za informacione tehnologije i e-upravu sa nacionalnom platformom Srbija Stvara, a sprovodilac je bilo Udruženje arhitekata Srbije.
Stručni žiri konkursa činile su renomirane arhitekte iz regiona: profesori Goran Vojvodić i Saša Begović, arhitekta Jovan Mitrović, docent dr Snežana Vesnić, kao i pravnica Ana Ilić, viša savetnica predsednice Vlade Republike Srbije za kreativne industrije i turizam, vođa tima Srbija Stvara i Ložionica.
Izrada projektne dokumentacije dodeljena je birou Mašinoprojekt Kopring, dok su Autori projekata enterijera INKA studio (Ložionica) i MAPA architects (Kuća e-Uprave). Generalni izvođač celog kompleksa je firma M Enterijer Gradnja.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Svaki detalj u konkursnom rešenju je izveden na licu mesta prema autorskoj zamisli, a zahvaljujući timskom radu, međusobnom poverenju i posvećenosti velikog tima stručnjaka.
Projekat Ložionica u 7 tačaka
AKVS potpisuje arhitektonsko-urbanističko rešenje celokupnog kompleksa Ložionica, koje obuhvata rekonstrukciju istorijskih objekata Ložionice, Vodotornja i Okretnice, izgradnju nove Kuće e-Uprave, kao i kompletno spoljno i pejzažno uređenje parka.
Svaki detalj sa konkursa dosledno je izveden na licu mesta, prema autorskoj zamisli i u duhu saradnje velikog tima stručnjaka – od investitora i projektanata do izvođača i majstora.
Tokom dve godine izgradnje Ložionice, autori su imali jedinstvenu priliku da sarađuju sa velikim timom stručnjaka u raznim oblastima: „Svaki deo našeg konkursnog rešenja bio je mali projekat za sebe, jer nijedno rešenje nije bilo tipsko, i zahtevalo je posebno istraživanje i detaljnu razradu da bi moglo da se izvede“.
„Moglo bi se reći da je projekat Ložionica već imao jasan identitet kada je ušao u proces projektovanja i izvođenja, a to je prevashodno zahvaljujući konkursu putem kojeg je dobijeno konceptualno rešenje“, objašnjavaju Anđela Karabašević Sudžum i Vladislav Sudžum.
Projekat Ložionica obuhvata rekonstrukciju tri istorijska objekta beogradske železnice na lokaciji uz Mostarsku petlju – Ložionice, Vodotornja i Okretnice, izgradnju nove poslovne zgrade – Kuće e-Uprave, kao i uređenje velikog multifunkcionalnog otvorenog prostora oko njih.

1. Žuta galerija očuvane Ložionice
Originalni unutrašnji prostor stogodišnje zgrade Ložionice rekonstrukcijom je u potpunosti očuvan, bez pregrađivanja i usitnjavanja na manje segmente, tako da može da se sagleda i doživi u celini, u svojoj punoj visini, u autentičnim proporcijama, i kroz ritam karakterističnih betonskih ramova koji grade luk objekta.
„Lučna čelična galerija je jedini novi element u prostoru, a od nje je zapravo naš projekat i počeo, ona je na našoj prvoj skici. Galerija se u potpunosti samostalno oslanja na tlo, ne dodirujući originalne betonske stubove, a sa nje se radijalno prepuštaju novi radni prostori u vidu terasa koje levitiraju na različitim visinama u industrijskom prostoru Ložionice“, ističu autori.

Sve terase su usmerene ka Okretnici u centru kompleksa oko koje su se nekada okretale parne lokomotive i odakle su ulazile u Ložionicu.
Usled zalučenosti objekta i visinskih razlika, svaka terasa pruža drugačiji, jedinstven doživljaj Ložionice, a sve terase su usmerene ka Okretnici u centru kompleksa oko koje su se nekada okretale parne lokomotive i odakle su ulazile u Ložionicu.
Autori dodaju: „Studio Inka se projektom enterijera pažljivo nadovezao na našu konceptualnu postavku galerije, čuvajući osnovnu ideju prostora, i dajući mu novi, jedinstveni autorski pečat, pa je ona sada ključni prepoznatljivi element unutrašnjeg prostora Ložionice.“
„Projektom rekonstrukcije ujedno maksimalno čuvamo postojeće stanje zatečenog objekta, ne dograđujući delove koji nedostaju – pa tako Ložionica dobija veliki stakleni krov nad izložbenim prostorom i ulaznim holom, tamo gde je na licu mesta deo krova zaista i nedostajao – čime se dobija drastično veći dnevni osvetljaj celog prostora iznutra,“ kažu iz AKVS.

2. Gabionski paneli, železnički kamen
Kako dalje objašnjavaju osnivači AKVS Arhitekture, upotrebom železničkog kamena želeli su da vrate atmosferu železnice i vozova koja je već neko vreme izostala iz dugo zapuštenog prostora Ložionice.
Na mestima nekadašnjih ulazaka parnih lokomotiva u Ložionicu, tamo gde su nekada bila visoka čelična vrata, postavili su džinovske gabionske panele koje su specijalno projektovali za Ložionicu – to su 5 m visoki, 2 m široki, i svega 15 cm debeli čelični kavezi ispunjeni železničkim kamenom.
„Jedan vitki gabion ima masu od oko 2 tone, što je poput jednog većeg automobila! Usled zalučenosti Ložionice ka jugu, sunčevi zraci tokom dana i godine na različite načine prolaze među kamenjem, stvarajući magičnu svetlosnu atmosferu iznutra koja se menja zajedno sa kretanjem sunca po nebu“, navode arhitekte.

Noću unutrašnji prostor Ložionice kroz šupljine na gabionima i velike staklene portale među njima isijava ka spoljašnjosti.
Noću unutrašnji prostor Ložionice kroz šupljine na gabionima i velike staklene portale među njima isijava ka spoljašnjosti. Ovaj efekat postignut je malom debljinom gabiona, izborom dovoljno krupnog kamena, kao i tehnikom punjenja „iz kante” velikom brzinom, čime su se među kamenjem napravile velike rupe za prodor svetla.
Železnički kamen pojavljuje se i u parku, gde su od njega formirani niski potporni zidovi, kaskade, sa lučnim klupama od belog betona. „Gabioni, kao i kamene kaskade rezultat su umeća majstora kamenjara na gradilištu – svaki kamen ima svoje mesto i svoju dušu!” – ističu autori.
Veliki deo otvorenog prostora je u sitnom šljunku i travnatim, zelenim površinama, potpuno vodopropusno i otporno na olujne nanose kiše.

3. Žuta pasarela terakota vodotornja
Objekat Vodotornja je u potpunosti očuvan: „Dajemo mu novi život, i to: novom bojom, novom namenom i direktnom vezom sa parkom Ložionice prekoputa“, kažu za Gradnju beogradske arhitekte i nastavljaju:
„Nakon potpune nevidljivosti tornja kroz dugi niz godina kada je bio prekriven reklamama zbog svoje zgodne blizine auto-putu, sada je izložen javnosti i naglašen u crvenoj terakota boji koju deli sa mostom Gazela, koja je u mnogome odredila njegovu sudbinu“.
Objekat Vodotornja sada je izložen javnosti i naglašen u crvenoj terakota boji koju deli sa mostom Gazela, koja je u mnogome odredila njegovu sudbinu.
Toranj je „za dlaku“ očuvan pri izgradnji Gazele i Mostarstke petlje, pa ga jedna bretela petlje praktično tangira i čini pogodnim za postavljanje reklama. Vodotoranj je rekonstrukcijom u potpunosti ošupljen iznutra, tako da se originalni prostor sagledava po visini do velike bronzane kugle na vrhu u kojoj je nekada čuvana voda za parne lokomotive.
„Na visini od 5 m postavljena je nova čelična platforma sa koje će posetioci moći da sagledavaju panoramske imersivne projekcije po zidovima tornja. Do ovog prostora vodi žuta čelična pasarela, raspona 33 m, koja dijagonalno premošćava novu, usku, ali poprilično prometnu Ulicu Ideja, između parka Ložionice i Vodotornja“, objašnjavaju autori.

4. Pravci šina ka „krugu kreativaca” okretnice
Karakterističnim spoljnim uređenjem autori vraćaju ambijent neuređenog železničkog pejzaža Ložionici – isprepletane šine, divlje livadsko bilje, žbunje i drveće, železnički kamen…. Pravci železničkih šina kojima su nekada dolazile lokomotive iz pravca Glavne železničke stanice sada postaju staze kojima posetioci ulaze u ceo kompleks.
Staze vode ka centru kompleksa – ka betonskom prstenu Okretnice oko koje su se lokomotive rotirale pre ulaska u depo. Na mestu Okretnice formiran je blago upušteni amfietatar pod vedrim nebom, sa tribinama u železničkom kamenu.
„Beton Okretnice je sačuvan u originalnom stanju poput živog eksponata železničke arheologije dostupnog svima na uvid“ – kažu autori.

Šesnaest metara dugačak rotirajući čelični sto sada postaje glavno mesto okupljanja veće grupe ljudi po lepom vremenu napolju.
Kroz dalju razradu konkursnog rešenja Okretnica dobija svoj savremeni pečat, arhitektama posebno drag dodatak celom rešenju – 16 m dugačak rotirajući čelični sto, kao reminiscencija na nekadašnji čelični most na kojem su se lokomotive rotirale i koji je u godinama zapuštenosti kompleksa u potpunosti uništen.
„Ovaj ‘sto kreativaca’, kako ga mi nazivamo, sada postaje glavno mesto okupljanja veće grupe ljudi po lepom vremenu napolju, od neformalnog sedenja, do zajedničkih radionica na otvorenom, specifične linijske bine, modne piste, izlagačkog poligona itd.“, navode iz AKVS-a.
Zelenilo u otvorenom prostoru pažljivo su birali tako da odrazi neformalni karakter železničkog pejzaža, kroz “multistem” stabla lokalno uzgajanih sadnica breza, vrba, hrastova, lovor višnji, ruskih maslina…

5. Lebdeća Kuća e-Uprave
Novu poslovnu zgradu kompleksa Ložionica – Kuću e-Uprave – arhitekte su kroz konkursno rešenje pozicionirale na severoistočnom kraju parcele, tako da objekat Ložionice ostane potpuno izložen suncu sa juga, kao i da se ceo kompleks zajedno sa Kućom e-Uprave u zaleđu nesmetano sagledava sa Mostarske petlje koja obgrljuje lokaciju.
„Kuća e-Uprave nastala je kao predstavnik savremenih domaka arhitekture, građevinarstva i tehnologije, prateći priču Ložionice, koja je pre 100 godina građena u tada inovativnoj tehnici armiranog betona, i bila je simbol spajanja naše zemlje sa svetom u svakom smislu. Objekat levitira nad otvorenim prostorom propuštajući pešake pravcima šina pravo u kompleks“, kažu autori.
Svi spratovi okačeni su o trodimenzionalnu čeličnu rešetku na krovu, koja se oslanja na centralnom armirano-betonskom jezgru objekta. „Zahvaljujući tome, svi prostori Kuće e-Uprave su u potpunosti bez vizuelnih barijera, panoramski pogled ka okruženju pruža se iz svih pozicija, dok je prostor ispod same zgrade potpuno otvoren i protočan“, navode arhitekte.

6. Javna panoramska terasa
Na prvom spratu Kuće e-Uprave, na oko 10 m visine, nalazi se velika javna panoramska terasa duple spratne visine, do koje iz pravca Okretnice sa tla vodi veliki otvoreni eskalator. Ovime se javni prostor i park kompleksa Ložionica širi ka Kući e-Uprave i prožima ga, pružajući svima priliku da dožive novi objekat, uz pogled od 360 stepeni na celokupno okruženje.
„Ovo je jedinstveni primer da se u samom srcu poslovne zgrade, čiji značajni deo čine i prostori državne uprave, nađe javni prostor dostupan svima, što je svima nama predstavljalo poseban izazov pri razradi projekta“ – objašnjavaju Anđela Karabašević Sudžum i Vladislav Sudžum.

7. Vertikalna šuma bambusa
Usled saobraćajne preopterećenosti i manjka gustog zelenila, prostor Mostarske petlje jedna je od vazdušno najzagađenijih tačaka u gradu. Kuća e-Uprave zato dobija kiseoničnu opnu – vertikalnu šumu bambusa u 166 levitirajućih džinovskih saksija koje su iz AKVS specijalno projektovali za ovu namenu.
Saksije za bambuse su rezultat njihovog višemesečnog istraživanja specifičnih uslova uzgajanja bambusa u saksijama, na velikim visinama i na oštrim vremenskim uslovima (jako sunce, vetar, kiša, sneg…). Svaka saksija osmišljena je kao jedan mali samoodrživi ekosistem koji će istovremeno ukrotiti invazivni bambus, ali ga i podstaći da napreduje u svom novom okruženju.
„Za potrebe ovog dela projekta, AKVS tim je u sopstvenom vrtu eksperimentalno uzgajao bambuse tokom dve godine projektovanja i izvođenja kompleksa, a zaključci ovog eksperimenta uticali su na finalno formirane saksije za bambuse kao i celokupni sistem njihovog zalivanja, odvodnjavanja, održavanja itd.
Spoljnu opnu Kuće e-Uprave čini nežna mreža isprepletanih inoks sajli koji pružaju podršku bambusima usled vetrova i snežnih nanosa.
Spoljnu opnu Kuće e-Uprave čini nežna mreža isprepletanih inoks sajli koje pružaju podršku bambusima usled vetrova i snežnih nanosa, a ujedno su i poligon za uspinjanje 6 različitih vrsta puzavica koje su mestimično posađene među bambusima, radi postizanja biodiverziteta celog sistema.
„Opna Kuće e-Uprave je ovime vertikalni živi svet za sebe, koji će godinama nabujati i živeti svojim tempom, biće dom bogatstvu insektata i ptica, a ujedno i zelena oaza svim korisnicima ove kuće – svaka kancelarija svoj prozor otvara direktno ka šumi bambusa“, kažu arhitekte.

Do poslednjeg šrafa
Anđela Karabašević Sudžum i Vladislav Sudžum ističu da je Ložionica jedinstven projekat za naše prostore – ne samo po arhitekturi, već i po procesu kroz koji je nastala. Od konkursa do poslednje cigle, autori su bili aktivno uključeni u sve faze projektovanja i izvođenja, što je u domaćoj praksi retkost.
„Ovaj projekat je pokazatelj da je tokom postkonkursnih procedura izuzetno važno da investitor prepozna značaj angažovanja autora na daljoj razradi rešenja – jer konceptualno rešenje sa konkursa nije dovoljno da se prema njemu objekat izvede. Za svaki specifičan detalj neophodan je autor da ga dalje razradi i dovede do poslednjeg šrafa, kako bi arhitektura postigla svoj jedinstveni kvalitet i zaista bila autorska u punom smislu te reči“, zaključuju autori.
Foto-galerija
Faktografija
Centar kreativnih industrija i inovacija “Ložionica” i Kuća e-Uprave
Vlada Republike Srbije, Kancelarija za informacione tehnologije i elektronsku upravu, Nacionalna platforma Srbija Stvara
Ulica Ideja 2, Beograd i Luke Ćelovića Dobrnjca 39, Beograd
Dragana Čukić, Nikola Matić
AKVS arhitektura; Anđela Karabašević Sudžum, Vladislav Sudžum
AKVS arhitektura, Beograd
Nikola Raičković, inženjer
INKA studio, Beograd
MAPA architects, Beograd
Mašinoprojekt Kopring, Beograd
M Enterijer Gradnja, Beograd
Beo Potez, Bureau Cube Partners, AG Institut
23.200 m² od čega Ložionica 4.800 m², Kuća e-Uprave 11.000 m², podzemna garaža 7.400 m², otvoreni prostor 10.000 m²
2021.
2022.
2023–2025.
63.000.000 EUR
Miloš Martinović, Ilya Ivanov, Peđa Vučković, AKVS














Mozda najbolji arhitektonski projekat u 21. veku u nas Srba.
Trebamo mi matori arhitekti da pustimo mlade ljude da ostvare svoje ideje, da se ne guramo i ne laktamo više na konkursima sa svojim precvalim projektima. Jedan od retkih konkursa u Srbiji koji je vrednovao radove, a ne imena arhitekata i opravdano dodelio sve nagrade i otkupe. Čestitke žiriiju na ovom poduhvatu.
Sve čestitke i mladim kolegama arhitektama i iskreno se nadamo nekoj prvoj medjunarodnoj nagradi za arhitekturu….
Sve cestitke svima. A tako i treba da bude-aktivno ucesce autora od skice pa do kraja izvodjenja. Uz medjusobno postovanje svih ucesnika. Oduvek. I kada tako bude, eto rezultata.
fantastično urađen posao, svaka čast inženjeri ali zato okolo bolje da ne gledam i ne komentarišem…tuga
Bravo Srbijo!!! Beograd je postao svet ! Čestitke arhitekti i arhitektici, izvođačima radova i investitoru !
Све честитке ауторима и извођачима. Молила бих медије када извештавају да не изостављају имена аутора пројектаната Анђеле Карабашић Суџум и Владислава Суџума?!?!
Imena autora su navedena dole, u opisu projekta.
Jedan od najgorih projekata na nasim prostorima. Napisacu esej o ovoj zgradi. Svakako se moze mnogo nauciti i iz izucavanja lose arhitetkure. Steta sto ce Beogradjani morati da gledaju i koriste ovo u narednih 50-100 godina. Iako potpuno razlicit projektantski recnik, po kvalitetu artikulacije je svakako na nivou BGH20, pa barem tu postoji neki sklad.
Dobro je da jos uvek ima pismenih inženjera arhitekture. Šta je ovde dobro…proporcije, odnosi, volumetrija, a da ne pričamo o užasnim detaljima ćelične konstrukcije, totalni promašaj. Stvarno kao struka tonemo sve više i više i samo smo krivi, jer eto imamo ovo kao primer veličanja dobre, ma šta dobre, fenomenalne arhitekture!!!
ahah kako jadno izgleda ovo zelenilo u saksijama xD
Jednostavno ružno, ne maštovito, čak ispod proseka arhitekture BG H2O. Cena radova je tek ludilo.
Jako kul.
Steta sto na okretnici nije postavljena lokomotiva da mladje generacije imaju predstavu za sta je objekat sluzio. Ovako na youtube mozete da cujete recenicu: „A ovde vidim neku zutu sinu…“.
Da li je moguće da je jedinina stvar koja će povezivati ovaj objakat sa svojom prvobitnom namenom ovaj kamen upakovan u gabionske kaveze?
Nedostaje lokomotiva na okretnice kao simbol.
Katastrofalna viseca konstrukcija višeetažnog objekta sa saksijama na fasadi.Umesto da je akcenat na
LOZIONICI,prostorom dominira višeetažni objekat u negativnom smislu. Nije postignuta ambijentalna celina sa okolnim prostorom.Apsolutni arhitektonsko-urbanisticki promašaj. KIC