Ukras sveta: Arhitektura koja sluša potrebe dece sa razvojnim poteškoćama
Kompleks od 17.700 m² kod Bežanijske pijace objedinjuje medicinu, nauku i terapiju kroz principe univerzalnog dizajna i održive gradnje.
U Članu 23. Konvencije o pravima deteta iz daleke 1898. godine, jasno je napisano – Dete sa fizičkim i mentalnim smetnjama u razvoju treba da uživa pun kvalitetan život, u uslovima koji obezbeđuju dostojanstvo, unapređuju samopouzdanje i olakšavaju njegovo aktivno učešće u zajednici.“
Ovom odredbom vodile su se i arhitekte iz biroa D.A. Dizajn arhitektura, kada su radili na projektu Centra za rani razvoj dece i inkluziju, koji pod jednim krovom povezuje više disciplina i prilagođava se širokom spektru korisnika sa različitim potrebama.
Najvažniji cilj ovog kompleksnog projekta su dobrobit i podrška korisnicima centra, sticanje samopouzdanja i priprema za dostojanstveno i aktivno učešće u društvu. Srž koncepta zasniva se na principu univerzalnog dizajna – dizajn za sve.
Kompleks tercijarne zdravstvene zaštite nazvan je Ukras sveta, a nalazi se između ulica Peđe Milosavljevića i Dr. Huga Klajna, kod Bežanijske pijace. Njegova primarna funkcija je da podrži programe za decu sa specifičnim poteškoćama u razvoju, ali predstavlja i centar naučno-istraživačkog rada, kao i mesto gde će se obučavati medicinsko osoblje za rad u ovoj oblasti.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Prvobitna ideja
Ako malo bolje analiziramo lokaciju, možemo primetiti da se u blizini ovog centra nalazi objekat slične namene – Centar za smeštaj i dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju – Sunce, koji biva izgrađen 2012. godine po projektima studija Mapa Architects, a koji je tada predstavljao pionirski iskorak u ovo polje arhitekture, tj. specifične edukativne, zabavno-rekreativne i terapeutske funkcije.
Isprva je planirano da se kompleks Ukras sveta nadoveže na postojeći objekat Sunce, čime bi se ustanove međusobno nadopunjavale i koristile neke zajedničke prostore, poput unutrašnjeg dvorišta, ali se iz funkcionalnih potreba Bežanijske pijace, odustalo od ove ideje i lokacija novog kompleksa pronađena jednu ulicu dalje.

Savremeni medicinski blok predstavlja ono što ovaj centar posebno ističe, uključujući vrhunske uslove za rad sa decom ali i podršku njihovim roditeljima.
Objekat Centra za rani razvoj dece i inkluziju ističe se kao jedan od najkvalitetnijih javnih objekata u realizaciji, sa 17.700 kvadrata prostora raspoređenih u tri funkcionalne celine – glavni objekat, deo za privremeni smeštaj korisnika i terapijski zoo-vrt.
Razuđen glavni objekat vrlo interesantne i funkcionalne arhitekture ima tri nadzemne i dve podzemne etaže, a u okviru objekta integrisane su zdravstvene i naučno-obrazovne funkcije, kao i administrativni deo centra.
Ipak, savremeni medicinski blok predstavlja ono što ovaj centar posebno ističe, uključujući vrhunske uslove za rad sa decom ali i podršku njihovim roditeljima.

Terapeutski zoo-vrt
Podzemne etaže namenjene su parking prostoru za 120 vozila, rezervisane isključivo za zaposlena lica centra. Prizemni deo podeljen je na nekoliko jasno definisanih funkcionalnih celina, koje su međusobno funkcionalno i vizuelno povezane, stvarajući sistem koji prati tok korisnika i njegove potrebe.
Nakon ulazne zone dolazi se do dijagnostike i terapeutskog bloka, a tu je i centar za asistivnu tehnologiju i edukativni prostor. Spratna etaža namenjena je naučno-istraživačkoj celini i administrativnim, tehničkim i pomoćnim prostorijama.
Oko prostranog unutrašnjeg dvorišta, pored glavne zgrade, organizovani su i smeštajni objekti za roditelje, kao i terapeutski zoo-vrt, jer se životinje sve više koriste u radu sa decom, zbog njihove urođene smirenosti i empatije prema drugim živim bićima, naročito deci.

Dominira ventilisana obloga od opeke pažljivo izabrane teksture, u nijansama koje se nadovezuju na lokalni kontekst, ali istovremeno grade identitet samog objekta.
Iz ovoga se vidi da se ceo kompleks pažljivo pozicionira unutar postojeće urbane matrice, formirajući sopstveni mikroambijent. Uz pomoć zaštitnog zelenila, denivelacija i promena tekstura, gradi se tiha barijera prema buci i zagađenju saobraćaja, dok se istovremeno ostvaruje vizuelna i fizička veza sa okruženjem.
Fasada glavnog objekta je definisana u tonu smirenosti i bezvremenosti. Dominira ventilisana obloga od opeke pažljivo izabrane teksture, u nijansama koje se nadovezuju na lokalni kontekst, ali istovremeno grade identitet samog objekta. Krov je ravan, delimično prohodan i ozelenjen, dodatno integrišući objekat sa prirodnim ambijentom.
Arhitektonsko-urbanistički projekat potpisuju arhitekte studija D.A. Dizajn arhitektura Nebojša Jeremić, Katarina Nešković i Neda Banković.

Građenje prostora poverenja
Posebna pažnja je posvećena dizajnu enterijera. Unutrašnjost svih prostorija karakteriše topla paleta materijala i boja, birana sa pažnjom prema senzornoj obradi kod dece sa razvojnim smetnjama.
Akcenat je na prirodnoj svetlosti, orijentaciji i psihološkom komforu. To znači da se u prostoru ne smeju naći drečave boje ili predmeti koji svojim oblikom i teksturom mogu da uplaše ili razdraže same korisnike. Isto važi i sa osunčanjem, koje ne sme biti dirketno i agresivno.
Sama arhitektonska atmosfera gradi prostor poverenja, u kojem deca i roditelji razvijaju osećaj pripadnosti i sigurnosti. Projekat enterijera potpisuju arhitekte Katarina Nešković, Dunja Janković, Una Tomić i Ema Vasilijević.

Razumevanje govora, koncentracija i psihofizičko stanje dece usmerili su izbor materijala i instalacija u edukativnim i terapeutskim zonama.
Pored vizuelne, zvučna udobnost tretirana je kao jedna od primarnih projektantskih vrednosti. Od samog početka procesa, akustika je integrisana kao deo dizajna, a ne kao tehnički dodatak. Razumevanje govora, koncentracija i psihofizičko stanje dece usmerili su izbor materijala i instalacija u edukativnim i terapeutskim zonama.
Centar za rani razvoj dece i inkluziju je projektovan u skladu sa principima održive gradnje: energetska efikasnost, prirodno osvetljenje, mikroklimatska regulacija i racionalno korišćenje parcele deo su sveobuhvatnog projektnog pristupa, a ne nešto što dolazi kao usputna obaveza arhitekata.
Cilj ovakvog projektovanja u skladu sa principima energetske efikasnosti je ušteda energije i obezbeđenje održivosti prilikom izgradnje, upotrebe i održavanja, a da se pritom ne narušava osećaj udobnosti i komfora pri korišćenju objekta.

Prostor koji treba da razume
Iako su arhitektonsko-urbanistički kvaliteti kompleksa na izuzetnom nivou, sami autori naglašavaju da Centar za rani razvoj dece nije prostor koji treba da impresionira već da razume. Arhitektura koja ne traži da bude prepoznata po formi, već po efektu koji ostavlja na svakodnevni život svojih korisnika. U tom smislu, zgrada centra Ukras sveta ne govori o arhitekturi, već je to arhitektura koja sluša.
