Kuća na Pelješcu: 34 kvadrata kao kritika preizgrađenosti obale
Ovaj projekat sugeriše da stanovanje uz more ne mora da podrazumeva velike površine niti spektakularne arhitektonske poteze.
Na izolovanoj lokaciji poluostrva Pelješac, u pejzažu koji određuju kamen, masline i more, realizovan je mali, ali prostorno ambiciozan projekat pod nazivom Pretpec.
Objekat površine svega 34 kvadratna metra potpisuju arhitekti Marko Gusić i Dora Lončarić, osnivači studija ARGU i Nekoliko, čiji nam je zajednički rad već poznat kao pobedničko rešenje na konkursu za Kongresni centar u Trebinju.
Reč je o rekonstrukciji postojeće pomoćne građevine – nekadašnje letnje kuhinje, lokalno nazvane pretpec. Ovaj dubrovački izraz odnosi se na objekat sa otvorenim ognjištem, koji je prvobitno imao pod od nabijene zemlje, a kasnije je popločavan opekom. Danas, u savremenoj interpretaciji, pretpec postaje kuća za boravak, ali bez napuštanja svojih izvornih prostornih ograničenja.
„Intervencija je stoga ograničena na rekonstrukciju unutar postojećeg gabarita, položaja i zapremine, bez mogućnosti proširenja ili formalne redefinicije“, kažu Marko i Dora koji potpisuju ovaj projekat.
Srodni tekstovi na portalu Gradnja:

Autori ne skrivaju da projekat predstavlja kritički odgovor na aktuelnu preizgrađenost i prostornu saturaciju hrvatske obale.
Upravo ta ograničenja postala su osnovni arhitektonski okvir. Mali i fiksni omotač zahtevao je visoko kontrolisan projektantski proces u kojem su prostorna organizacija, presek i ugradni elementi razvijani paralelno. Svaka mera i svaki potez razmatrani su u odnosu na upotrebu, kretanje i način boravka.
“Umesto da kompenzuje malu kvadraturu dodatnim formalnim gestovima, projekat prihvata razmeru kao polazni uslov.” – kažu arhitekte.
Ovakav pristup nosi i širi, gotovo polemički ton. Autori ne skrivaju da projekat predstavlja kritički odgovor na aktuelnu preizgrađenost i prostornu saturaciju hrvatske obale, gde se – kako primećuju – višak često nameće kao zamena za preciznost i uzdržanost. Pretpec sugeriše da stanovanje uz more ne mora da podrazumeva velike površine niti spektakularne arhitektonske poteze, već jasno definisane odnose prostora, klime i svakodnevice.

Nema „mrtvih“ uglova niti neiskorišćenih niša
Formalno, intervencija se dosledno pridržava izvorne geometrije objekta. Spoljašnja percepcija građevine ostaje gotovo nepromenjena, dok su ključne transformacije izvedene u preseku. Uvedene su suptilne izmene koje optimizuju upotrebu zapremine i omogućavaju vertikalnu artikulaciju enterijera.
Ove minimalne, ali precizne korekcije stvaraju jasniju prostornu hijerarhiju bez narušavanja siluete objekta. Unutrašnjost je organizovana oko jednog dominantnog ugradnog elementa koji deli prostor na funkcionalne zone. Taj element integriše skladištenje, kuhinjske funkcije, tehničke prostore i vertikalnu komunikaciju, čime se ostatak enterijera oslobađa i ostaje čitljiv, kontinualan i prostorno koherentan.
Na taj način mali volumen postaje u potpunosti aktiviran. Nema „mrtvih“ uglova niti neiskorišćenih niša – svaki deo prostora ima jasno definisanu ulogu, ali bez fragmentacije celine.

Arhitektura kao odgovor na mediteransku klimu
Prostorna organizacija i presek nisu oblikovani samo funkcionalnim zahtevima, već i klimatskim uslovima. Pelješac karakteriše topla mediteranska klima, sa izraženim sunčevim zračenjem i letnjim pregrevanjem.
Veliki otvor na nivou galerije omogućava poprečnu ventilaciju, dok podesive škure regulišu osunčanost i smanjuju rizik od pregrevanja. Na taj način enterijer ostaje upotrebljiv tokom najtoplijih meseci bez oslanjanja na mehaničke sisteme hlađenja. Klimatska strategija integrisana je u samu arhitektonsku logiku, a ne dodata naknadno kao tehničko rešenje.
Klimatska strategija integrisana je u samu arhitektonsku logiku, a ne dodata naknadno kao tehničko rešenje.
“Kuća je zamišljena kao interpretacija mediteranskog načina života, u kome se svakodnevica proteže izvan unutrašnjeg prostora.” – kažu arhitekte.
Mala bašta i niz terasa čine integralni deo projekta. Spoljašnji prostori nisu tretirani kao sekundarde zone, već kao primarne površine boravka.
Većina dnevnih aktivnosti odvija se napolju, dok arhitektura deluje kao posrednik između zaklona enterijera i otvorenog pejzaža. Na taj način projekat potvrđuje način stanovanja oblikovan klimom, ritmom dana i otvorenošću prema okruženju.

Vernakularno bez imitacije
Arhitektonski jezik Pretpeca oslanja se na postojeću kuću i širi kontekst, ali bez doslovne imitacije. Reference na vernakularnu gradnju su posredne. Kontinuitet se uspostavlja kroz taktilnost materijala, proporcije i način upotrebe prostora, a ne kroz formalno preuzimanje motiva.
Prostorna logika, međutim, odražava savremene obrasce života. Ugradni element kao centralna organizaciona osa jasno govori o racionalnosti i preciznosti, dok istovremeno ostavlja prostor za fleksibilnost boravka.
“Izbor materijala vođen je blizinom mora i dugoročnim uticajem soli i vlage.” – kažu arhitekte za naš portal.
Udaljena lokacija i ograničena dostupnost majstora rezultirali su manjim materijalnim nesavršenostima. Autori ih nisu skrivali, već su ih prihvatili kao direktnu posledicu gradnje u specifičnim lokalnim uslovima.
Time projekat dodatno naglašava odnos prema mestu, procesu i zadatim ograničenjima. Pretpec na Pelješcu tako postaje više od male rekonstrukcije – on je precizno artikulisan odgovor na pitanje koliko je zaista potrebno prostora za kvalitetan boravak uz more.
Grafički prilozi
Foto-galerija
Faktografija
Marko Gusić, Dora Lončarić
Pelješac, Hrvatska
34 m²
2025.
Simone Bossi








