Kako je Sonja Brstina oblikovala vrtić u kojem je svaki detalj podređen deci
Sedam prostranih soba, trpezarija nalik prodavnici slatkiša i park sa brdom i tunelom čine vrtić Familija prostorom projektovanim iz dečje perspektive.
Kada su vlasnici privatnog vrtića Familija u Novom Sadu odlučili da izgrade sopstveni objekat, pozvali su dizajnerku enterijera Sonju Brstinu da se u projekat uključi od samog početka. Pored dizajna enterijera, osmislila je uređenje parka i dvorišta, kao i mural na zabatnom zidu objekta
Vrtić je prvobitno bio planiran na jednoj parceli u okviru novog stambenog kompleksa. Međutim, investitor je naknadno kupio i susedni plac, čime je prostor namenjen deci dobio mnogo više od klasičnog dvorišta.
Na dodatnoj parceli formiran je prostran park u kojem je zadržano postojeće zelenilo, uključujući i veliki orah koji pruža prirodnu hladovinu. Uz ljuljaške, klackalice i njihalice, centralni element parka čini brdo obloženo tartanom, sa tunelom za provlačenje i toboganom.
Pročitajte još na Gradnja.rs:
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
Sedam sobica na dve etaže
Na dve etaže vrtića raspoređeno je sedam prostranih soba – od jaslica do prostora namenjenih starijim vrtićkim grupama.
Jedna od karakteristika objekta jesu prostrane sobe, čija površina iznosi između 35 i 45 kvadratnih metara, dok visina prostorija prelazi tri metra. Ideja je bila da deca dobiju dovoljno prostora za različite aktivnosti, igru i boravak, bez osećaja prenatrpanosti.
U prizemlju se nalazi veliki prijemni hol sa ormarićima za odlaganje stvari i klupicama za prezuvanje. Iz hola se pristupa sobicama koje se nalaze na ovoj etaži, a prostor ima i dva izlaza ka spoljašnjem prostoru. Jedan vodi ka parku, dok drugi povezuje objekat sa dvorištem sa tartan podlogom, namenjenim sportskim aktivnostima poput fudbala i košarke.
Vrtić bez oštrih ivica i pragova
Bezbednost dece bila je jedan od osnovnih kriterijuma pri oblikovanju enterijera. Prelazi između hodnika, soba i toaleta izvedeni su bez pragova, kako bi kretanje bilo jednostavnije i sigurnije.

Osim što štite zidove od prljanja i oštećenja, obloge od univera mogu da posluže i kao površine za izlaganje i lepljenje dečjih crteža.
Posebna pažnja posvećena je i detaljima koji se možda na prvi pogled ne primećuju. Ivice stolova namenjenih vaspitačicama su zaobljene, bez oštrih uglova, dok su rukohvati na stepeništu oblikovani tako da nema prekida prilikom smenjivanja krakova. Zaobljeni rukohvat omogućava detetu da ga se drži tokom čitavog silaska niz stepenice.
U enterijeru nema tapaciranog nameštaja koji bi bio zahtevan za održavanje. Materijali su birani tako da mogu lako da se čiste i da izdrže svakodnevno korišćenje.
Na zidovima su do visine od oko 160 centimetara postavljene obloge od univera. Osim što štite zidove od prljanja i oštećenja, one mogu da posluže i kao površine za izlaganje i lepljenje dečjih crteža.
Plava vrata, stakleni otvori i oblaci na plafonu
Kolorit enterijera zasnovan je na pastelnim nijansama, pre svega plavoj, bež i roze, dok su pojedini detalji naglašeni crvenom bojom.
Vrata sobica posebno doprinose prepoznatljivom karakteru prostora. Plave su boje i imaju kružni otvor ispunjen staklom, dok su vrata toaleta izvedena u bež nijansi i takođe imaju mali stakleni prozor.
U sobama namenjenim jaslicama plafoni su dodatno oblikovani dekorativnim oblačićima. Oni su izrađeni od stirodura, isečeni na CNC mašini i postavljeni kao razigran element enterijera.

Vinil je izveden sa zaobljenim prelazom između poda i zida, odnosno podignutom lajsnom formiranom formatizerom, što olakšava održavanje.
Na podovima hodnika nalazi se keramika u teraco teksturi, dok je u sobicama postavljen homogeni vinil. Vinil je izveden sa zaobljenim prelazom između poda i zida, odnosno podignutom lajsnom formiranom formatizerom, što olakšava održavanje.
Mural koji izgleda kao da ga je crtalo dete
Crvena boja pojavljuje se kao akcent u pojedinim delovima enterijera, a posebno je upečatljiv mural koji je osmislila dizajnerka enterijera Sonja Brstina.
Ideja je bila da mural ne izgleda kao savršeno precizna grafika, već kao da su njegove vijugave linije crtane dečjom rukom. Zbog toga su elementi različitih veličina, forme namerno nisu potpuno pravilne, a linije deluju spontano i razigrano.
Sličan pristup primenjen je i na muralu na zabatnom zidu, koji je izveden u pastelnim nijansama i povezan sa osnovnim koloritom enterijera.

Trpezarija kao „candy shop“
Omiljeni prostor dizajnerke Sonje Brstine jeste trpezarija, u kojoj je kolorit doveden do izražaja.
Crveno-beli stubovi podsećaju na velike lizalice, dok se roze i crveni detalji pojavljuju na zidovima. Poseban akcenat predstavlja mural na plafonu sa velikom plavom vijugavom linijom.
Plava linijska rasveta dodatno naglašava karakter prostora i doprinosi utisku svojevrsnog „candy shopa“ – razigranog ambijenta koji je prilagođen dečjem doživljaju prostora.

Fiskulturna sala koja podstiče decu na pokret
U okviru vrtića nalazi se i fiskulturna sala, projektovana tako da deca mogu da se bave različitim sportskim i motoričkim aktivnostima.
Pored standardnih sprava, u sali se nalaze zid za penjanje, prostor za košarku i fudbal, kao i traka na podu namenjena trčanju. Pod je izveden u dve nijanse vinila, čime je prostor dodatno vizuelno zoniran.
I ovde je primenjen princip jednostavnog održavanja – vinil je podignut na zid do visine od oko 130 centimetara, čime su donje zone zidova dodatno zaštićene.
Pored standardnih sprava, u fiskulturnoj sali se nalaze zid za penjanje, prostor za košarku i fudbal, kao i traka na podu namenjena trčanju.

Park kao produžetak vrtića
Spoljašnji prostor predstavlja važan nastavak vrtića i mesto za svakodnevnu igru na otvorenom. Osim klasičnih rekvizita, njegovo oblikovanje osmišljeno je tako da deca kroz igru mogu da istražuju. Tu je tunel u brdu kao mesto za provlačenje ali i gredice koje služe za učenje o sadnji i održavanju povrća i cveća.
Park je upotpunjen muralom na zabatnom zidu koji je Sonja Brstina osmislila u pastelnim nijansama, tako da se vizuelno nadovezuje na enterijer.

Želela sam da svaki detalj ima svoju praktičnu ulogu, ali da prostor nikada ne izgubi razigranost i slobodu koja je deci potrebna – Sonja Brstina.
Od kontinualnog rukohvata i zaobljenih ivica do murala, „oblaka“ na plafonu i brda sa tunelom, isti princip provlači se kroz čitav projekat: prostor je oblikovan tako da odraslima olakša svakodnevno funkcionisanje, a deci ostavi dovoljno mesta za igru, kretanje i maštu.
Foto-galerija


















Faktografija
Vrtić Familija
Novi Sad
dia Sonja Brstina
dia Hana Rodić, Nađa Ivanović
2025.
Igor Conić
Fragment Frame Studio
