Nova zgrada muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu svečano je otvorena u prosincu 2009 godine. U ljeto 1999. na nacionalnom arhitektonskom natječaju između 85 pristiglih prijedloga izabrano je rješenje arhitekta Igora Franića.

Urbanistički je smještena  u Novom Zagrebu na križanju Avenije Većeslava Holjevca i Avenije Dubrovnik. Ono što ovu točku meni čini posebno zanimljivom su upravo zgrade koje zaposjedaju polja nastala križanjem jakih prometnica. Veliki šoping centar, Avenue Mall; korporativna zgrada naftne kompanije Ine (koja btw izgleda identično kao Nis u Novom Sadu, osim što je manja) i novi Muzej Suvremene Umjetnosti. S jedne strane imamo ‘proizvodnju’, s druge potrošnju – konzumerizam, a s treće kulturu.

 

Sama zgrada izgleda vrlo moderno i elegantno. Polikarbonatna opna kojom je obučena betonska konstrukcija daje posebnu dozu nježnosti natur betonu  a ima i vrlo opipljivu funkcionalnu svrhu. Na ulaznom pročelju se iza opne nalaze digitalni screenovi sa različitim najavama izložbi i promocija a tu su i različiti efekti sa svjetlima i bojama kojima opna  komunicira sa okolinom. Staklo i polikarbonat čine zgradu transparentnom i otvaraju je prema van. Moram priznati da u Zagrebu još nisam vidjela zgradu ovog tipa koja u isto vrijeme izgleda elegantno ali i nepretenciozno, nježno. Geometrijski je gabarit zgrade riješen kao pikselizirana izvijena zmija – rekla bih da je to približan opis njenog oblika. Pristup objeku riješen je širokim rampama blagog uspona i stepenicama koje u sekvencama posjetitelja približavaju objektu. Prvi stepenasti plato, drugi, treći, četvrti i konačno plato ulaznog dijela. Očito je da zgrada ovih dimenzija mora imati adekvatan predprostor, kako bi se uopće mogla sagledati i dostojno egzistirati u prostoru. Ako ste ikada vidjeli neku staru vilu kako izgleda kad joj je ‘pod nos’ netko postavio prometnicu, i kako je izgledala prije kad je imala svoj predprostor, pa makar on bio i neuređena zemljana čistina, znati ćete o čemu govorim.

U prizemlju su prijemni pult, garderoba, kafe, muzejski dućan, čitaonica, dvorana i sanitarije a na prvom, drugom i trećem katu su izložbeni prostori.

Zanimljiv detalj je betonska ‘skupltura’ ispred muzeja. To je jednostavan izduženi kvadar izveden u natur betonu. U njega se ulazi kao u školjku tako da kada ste vani nemate nikakvu predstavu o tome kakvo vas bučno iznenađenje čeka kada zađete iza prvog zida prepreke. Jednom unutri prilično je iznenađenje buka slapa – vode koja pada iz procjepa u krovu. Tu je i klupica ispred slapa za sjedenje i promatranje. Skulptura je okružena plitkim bazenom i povezana mostićem sa okolinom. Upotrebljeni materijali su beton i voda. Vrlo jednostavno i vrlo zanimljivo. Šteta što su je ‘urbani umjetnici’ već iznutra zašarali grafitima, mora da je izgledala posebno bez ičega, samo natur beton.

Jednostavno, trebate doći vidjeti.

dia Danica Crnogorac