Dvojna kuća na Savini: Primorski opus studija Inka
Evo kako su beogradske arhitekte na crnogorskom primorju postigle arhitektonski dijalog između tradicije i modernosti.
Studio Inka je kroz nekoliko izvedenih objekata u Bokokotorskom zalivu polako krenuo da stvara svoj „primorski“ opus, koji se identifikuje po prepoznatljivim funkcionalnim i estetskim motivima. Nakon stambene zgrade u Meljinama, isti studio potpisuje i dvojnu kuću na Savini, gde oba objekta povezuje karakterističan arhitektonski izraz, oličen u spoju tradicionalnog i modernog.
U odnosu na tačku posmatranja dvojne kuće, posmatrač stiče potpuno različite utiske o prirodi njene arhitekture. Kuća je spoj tradicionalnog i modernog, ali su ovi uticaji drugačije izraženi na fasadi glavnog ulaza i fasadi koje gleda na šetalište.
Srodni članci na portalu Gradnja:
Ovi elementi zgradi daju zatvoreni, fortifikacioni arhitektonski izraz, koji podseća na neke od palata u starom gradu Kotoru.
Kada se objekat pogleda sa ulice, ili bočnih strana gde su glavni ulazi, u prvi plan dolazi izrazito vernakularna primorska arhitektura, gde fasadom dominira rustični bunjasti kamen, četvorovodni krov sa pokrivačem od crepa, dok su otvori na fasadi, pretežno u dimenzijama balkonskih vrata, dodatno zatvoreni tradicionalnim drvenim škurama. Ovi elementi zgradi daju zatvoreni, fortifikacioni arhitektonski izraz, koji podseća na neke od palata u starom gradu Kotoru.
Vizura sa šetališta otvara jednu potpuno drugačiju dimenziju. U prvi plan dolaze prostrane otvorene terase i masa njihovih konstrukcija, a njihovo prepuštanje u prostor stvara utisak modernističkog ravnog krova. Ovu otvorenost uslovila je sama pozicija kuće, koja se nalazi na isturenoj padini, nedaleko od centra Herceg Novog, koju samo šetalište odvaja od morske obale.
Očaravajući pogled na ulaz u Bokokotorski zaliv, od kojeg zaista zastaje dah, u mnogome je odredio arhitekturu pročelja kuće. Na prostrane terase izlazi se kroz široke staklene portale, čije dimenzije su prilagođene osvetljenosti i celodnevnom uživanju u pogledu na zaliv i morsko plavetnilo.
Struktura prostora
Kuća je namenjena za dve porodice sa različitim potrebama u funkcionalnom smislu, ali je karakter dvojne kuće, kao i odnos prema fasadama prve linije uz šetalište, dosta uticao na pažljivo promišljanje o arhitekturi objekta koja treba da pomiri i zadovolji sve ove parametre ali i potrebe njenih vlasnika.
Jedna strana kuće je projektovana kao jedna stambena jedinica, dok je druga podeljena po vertikali na tri nezavisne funkcionalne celine, međusobno spojene zajedničkim vertikalnim komunikacijama. Oblik parcele je uslovio da se gabarit kuće u osnovi smiče za 2,5m što je pomoglo da se ostvari potrebna intimnost svakoj od porodica.
Prirodni pad terena je omogućio bogato vertikalno funkcionalno raslojavanje, što je ostavilo prostora za bazena i prateće sadržaje.
Sa javnog šetališta se stepenicama pristupa glavnim pešačkim ulazima u kuće, kao i ulazima u garaže za svaku pojedinačnu funkcionalnu jedinicu. Svaka od jedinica u centralnoj zoni sadrži stepenište i lift, kao vertikalnu komunikaciju koja povezuje sve etaže. Iako se namena segmenata razlikuje, unutrašnji prostor svake od celina rešen je izuzetno funkcionalno.
Sobe su dovoljno prostrane, osunčane i međusobno povezane, bez gubitka kvadrature na suvišne komunikacije. Terase su dovoljno prostrane i zasenčene, a natkrivaju jedna drugu, pa na njima može da se podjednako boravi tokom sunčanih i kišnih dana.
Prirodni pad terena je omogućio bogato vertikalno funkcionalno raslojavanje, što je kao i kod zgrade u Meljinama ostavilo prostora za izgradnju bazena i opremanje pratećim sadržajem.
Bogatstvo prirodnih materijala
Arhitekte iz Inka studia su gledale da i na ovom objektu upotrebe što više prirodnih materijala. Pored navedenog bunjastog kamena, koji dominira na zadnjoj i bočnim fasadama, dok se horizontalni potezi terasa od glatkog kamena protežu celom dubinom pročeone fasade. Time su dodatno naglašene tavanice i horizonatlnost arhitektonske forme, kao i kontrast između bunjastog i glatkog kamena.
Nasuprot horizontalnim potezima konstruktivne strukture suprotstavljene su vertikalne forme drvenih brisoleja, koje se odlično uklapaju sa drvenim škurama na otvorima. Kako parcela nije imala dovoljno prostora za vrtne površine, arhitekte su prostor opremile zidanim i pomičnim žardinjerama, koje na određenim mestima dodatno akcentuju arhitektonsku formu objekta.
Iščekujemo još ovakvih arhitektonskih rešenja, koja bi svojim arhitektonskih konceptom nastavili da obogaćuju „primorski“ opus Inka studija, koji se razvija po vidnom uzoru na arhitekte Nikolu Dobrovića i Milana Zlokovića.
Kosi krov, kosi krov i samo kosi krov, na dve ili broja voda po želji. Dokaz da je onaj čuveni „metar“, teško dostižan. Kiša, snijeg, Sunce.