Arhitektura

Fejsbuk želi da se njegovi zaposleni presele u kompanijsku utopiju

Kompanija Fejsbuk nedavno je otkrila planove o izgradnji naselja predviđenog kao buduće mesto stanovanja zaposlenih i njihovih porodica.

Naselje Willow Village će se nalaziti u gradiću Menlo Park smeštenom u srcu zaliva San Francisko, samo par minuta vožnje od čuvene Silikonske doline. Imaće oko 1.500 stambenih jedinica i prostiraće se na 59 ari. Okrug će sa okolinom biti povezan renoviranom železnicom, a u planu je i izrada mosta za pešake i bicikliste koji bi trebalo da dosegne do same obale Zaliva. Deo ovog velikog kampusa biće otvoren za javnost. Fejsbukov plan je da većem delu zaposlenih ponudi smeštaj u kampusu po izuzetno niskoj ceni, da ih okruži parkovima, promenadama, marketima, a možda u centru okruga nikne i kulturni centar.

Za kompaniju koja je samo u 2017. godini zaradila oko 40 milijardi dolara, planovi o izgradnji prave funkcionalne zajednice u stvarnom životu ne predstavljaju ništa posebno čudno. No, kako piše Dejdvid Streitfeld u eseju za New York Times, pitanje je da li ljudi koji vole jednu kompaniju zaista žele da žive u njoj?

Kome se lajkuje da živi ovde?

Da li ljudi koji vole jednu kompaniju zaista žele da žive u njoj?

Ovaj plan prati još nekoliko problematičniih tačaka. Na primer, javno je istaknuto da Fejsbuk onim zaposlenima koji žive u neposrednoj blizini kompanije daje petocifreni bonus! S druge strane, Menlo Park se nalazi između dve od najsiromašnijih zajednica u Zalivu u kojima većinom žive imigranti iz latinskih zemalja.

Osim toga, Fejsbuk je u poslednjih nekoliko godina napravio korake koji su naišli na oštru osudu kod kritičara. Nonšalantan odnos prema poverljivim informacijama korisnika i selekcija političkih vesti samo su neki od njih. Zato ne treba da čudi što neki mediji Willow Village već odavno ironično zovu Facebookville ili Zucktown.

No, Fejsbuk nije prvi niti poslednji gigant koji se ponaša kao da ne razume implikacije svojih akcija, konstatuje u svom tekstu David Streitfeld.

Fejsbukova arhitektonska utopija

Poslovadac postaje i stanodavac

Gugl, na primer, već ima sličan projekat u planu koji je zove Alphabet City i nalazi se nedaleko od Menlo Parka. Istraživanja pokazuju da u Americi radnici u proseku provode oko 52 minuta dnevno putujući od kuće do posla i nazad (s tim da se minutaža povećava iz godine u godinu), tako da se praktičnost ovih projekata u tom smislu ne dovodi u pitanje. No, kako ističe New York Times, problem je što će kompanija na ovaj način svojim zaposlenima postati ne samo šef, nego i stanodavac. Osim toga, budući da će uvek biti onih koji neće živeti u okrugu kompanije, pitanje “raslojavanja” radnika na one koji žive s punim benefitima i na one koji ih nemaju ostaje potpuno otvoreno. Činjenica da cene stanova u ovoj regiji sada već vrte oko besmisleno visokih cifri je takođe zabrinjavajuća.

Ipak, praksa izgradnje monopola od strane velikih korporacija ne predstavlja ništa novo, posebno u američkoj istoriji. Ostaje pitanje je da li su korporacijski benefiti vredniji od autonomije zaposlenih i van radnog vremena.

Vizualizacije: OMA New York

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

Ostavite odgovor

Obavezna polja *