Frenk Geri (1929–2025): Odlazak jednog od najvećih svetskih arhitekata
Dobitnik Prickerove nagrade i autor muzeja Gugenhajm u Bilbau preminuo je u 96. godini, ostavivši za sobom delo koje je oblikovalo globalni arhitektonski diskurs.
Nadaleko poznati i uticajni kanadsko-američki arhitekta Frenk Geri (Frank Gehry), preminuo je u 96. godini svom domu u Santa Moniki, Kalifornija, potvrdila je u petak, 5. decembra, njegova šefica kabineta Megan Lojd za Njujork tajms. Uzrok smrti bila je kratkotrajna respiratorna bolest.
Poznat po svojim dekonstruktivističkim radovima kao što su muzej Gugenhajm u Bilbau i koncertna dvorana Volt Dizni u Los Anđelesu, Geri je bio jedan od najcenjenijih svetskih arhitekata, čija je stvaralačka karijera trajala bezmalo osam decenija i definisala posleratnu arhitekturu u SAD-u i širom sveta.
Dobitnik je Prickerove nagrade za arhitekturu, najvišeg priznanja u arhitekturi, 1989. godine, pored desetina drugih priznanja, uključujući zlatnu medalju Američkog instituta arhitekta (AIA) i Predsedničku medalju slobode, jedno od dva najviša civilna odlikovanja u Sjedinjenim Državama.
Pročitajte još na Gradnja.rs:

Rizik, inventivnost i kritička provokacija
Rođen kao Frenk Oven Goldberg u Torontu 1929. godine, Geri je osnovao svoju praksu u Los Anđelesu 1962. godine i ubrzo postao poznat po radikalno ekspresivnom pristupu koji je dovodio u pitanje konvencionalne ideje o formi, autorstvu i materijalnosti.
Njegova renovacija sopstvene rezidencije u Santa Moniki 1978. godine – običnog bungalova obloženog šperpločom, talasastim metalom i lančanom mrežom – najavila je njegov nezavisan glas i uskladila ga sa umetničkim eksperimentisanjem u Južnoj Kaliforniji.
Ovaj projekat postao je kamen temeljac ranog dekonstruktivizma i označio početak karijere definisane rizikom, inventivnošću i kritičkom provokacijom, navodi ArchDaily.

Autor „najveće zgrade našeg vremena“
Geri je stekao međunarodnu slavu zahvaljujući muzeju Gugenhajm u Bilbau, završenom 1997. godine. Njegova talasasta silueta obložena titanijumom preoblikovala je obalu ovog baskijskog grada i uvela novu paradigmu arhitektonskog uticaja – onu koja je kombinovala emocionalnu snagu, tehnološke inovacije i urbanu transformaciju.
Njegov kolega arhitekta Filip Džonson nazvao ju je „najvećom zgradom našeg vremena“. Uspeh muzeja stvorio je ono što je postalo poznato kao „Bilbao efekat“, demonstrirajući sposobnost arhitekture kulturnih sadržaja da katalizuje ekonomsku revitalizaciju i globalnu pažnju.

Veliki projekti u ovom veku
Tokom proteklih decenija, njegova praksa – koja od 2001. godine nosi ime Gehry Partners – nastavilla je da isporučuje velike projekte širom sveta, uključujući arhitektonske dizajne za Facebook, francusku fondaciju LUMA i muzej Gugenhajm u Abu Dabiju.
Projektovao je i nekoliko stambenih zgrada, uključujući ekspresivnu Kuću plesa u Pragu, dok je njegov prvi neboder u Njujorku bio najviša stambena kula na zapadnoj hemisferi u vreme svog završetka 2011. godine.

Pomogao je u redefinisanju arhitektonskog softvera, ponovo probudio interesovanje javnosti za savremeni dizajn i inspirisao generacije arhitekata da istražuju nove forme i jezike.
Pored arhitekture, Frenk Geri se bavio i proizvodnjom nameštaja, a njegova kartonska stolica „Wiggle“ i dalje se smatra jednom od najinovativnijih dizajnerskih stolica 20. veka.
Njegov uticaj se protezao daleko izvan pojedinačnih građevina: pomogao je u redefinisanju arhitektonskog softvera, ponovo probudio interesovanje javnosti za savremeni dizajn i inspirisao generacije arhitekata da istražuju nove forme i jezike.

Arhitekta kog su poredili s Pikasom
U obrazloženju za dodelu Prickerove nagrade upoređen je s Pablom Pikasom: „Uvek otvoren za eksperimentisanje, on takođe poseduje sigurnost i zrelost koje se, na isti način kao što je to činio Pikaso, opiru ograničenjima kritičkog prihvatanja ili njegovih uspeha. Njegove zgrade su suprotstavljeni kolaži prostora i materijala koji čine da korisnici cene i pozorište i prostor iza scene, otkrivene istovremeno.“

Slava najvećem geniju ikada u arhitekturi. Takav arhitekta se više neće roditi ni za 1000 godina.