Kuda sa viškom vode? Evo rešenja!
Zelena gradnja

Kišne bašte: Pejzažnom arhitekturom protiv poplava u gradovima

Ovo je pravi primer kako se atmosferska voda može bolje iskoristiti, a ujedno i smanjiti opterećenje kanalizacionih mreža.

Svedoci smo kako su nam ovih dana gradovi sve češće pod vodom usled velikih padavina i preopterećenih kanalizacionih mreža. Kišnica ne uspeva da bude sprovedena u odgovarajuće tokove pa ulice postaju potoci. Iako brzog rešenja za ovaj problem nema, postoje primeri svetske prakse u sprovođenju i boljem korišćenju atmosferske vode. Jedan od njih je i kišna bašta.

Kišne bašte ili kišne retenzije predstavljaju depresije koje su najčešće izgrađene u blizini saobraćajnica ili nepropusnog tla, a kao takve imaju zadatak da usvoje višak atmosferske vode nastale iznenadnim velikim padavinama sa ciljem da rasterete kanalizacionu mrežu.

Kišne bašte – retenzije; Foto: Green Decor doo

Kišne bašte primaju kišnicu, dok količina vode kojom se opterećuje kanalizaciona mreža može biti manja za 40-50%.

Takva depresija bi trebalo da bude ispunjena u prvom sloju poroznim materijalima (šljunak krupne granulacije) u kojima se nalazi perforirana drenažna cev koja dalje odvodi višak vode ka kanalizaciji. Prednost je u tome što će određena količina vode biti usvojena od strane biljaka i ostalih elemenata kišne retenzije, dok će količina vode kojom će se opteretiti kanalizaciona mreža biti 40-50% manja, kaže za naš portal Nikola Petrovića iz Green Decor doo.

Iznad sloja šljunka, postavlja se sloj geotekstila koji služi za filtraciju viška vode, ali i sprečava mešanje i spuštanje frakcije humusa u niže slojeve, dok na samoj površini treba ugraditi humusni supstrat kao osnovni medijum za rast i razvoj biljaka.

Sadnjom autohtonih biljaka sa dubokim korenovim sistemom, postiže se osnovni vizuelni efekat kišne bašte, te na taj način biljke mogu opstati i u uslovima prekomerne količine vode, kao i u totalno sušnim uslovima.

Prilikom dizajniranja kišnog vrta, neophodno je ispratiti pad saobraćajnice i na osnovu njega ostaviti prostor za „propuste za vodu“ u vidu ivičnjaka koji nedostaje.

Primer retenzije; Foto: Pinterest

Kišne retenzije u Vojvodini

Kišne retenzije pronalaze primenu i u privatnim vrtovima, gde njihova uloga može biti presudna za odvođenje površinske vode od kuće. Na taj način, sprečićete pojavu bara i stajaće vode u vašem vrtu, što kao posledicu može imati značajno uređenije zelene površine sa manje komaraca i nepoželjnih insekata.

Dizajn kišnih retenzija se zasniva na upotrebi prirodnih, poroznih materijala, te su iz tog razloga u svetu prisutne kompozicije kamena, peska, stena i drveta sa ukrasnim biljkama.

Usled nedostatka kanalizacione mreže, slični tipovi kišnih retenzija (kišnih bašti), prisutni su kod nas, pretežno u Vojvodini, kaže Nikola Petrović iz Green Decor doo.

Pre i posle; Foto: Romi.org

Nagibi strana ne bi trebalo da su strmiji od 3:1, a maksimalna dubina retenzije ne bi trebalo da prelazi 8 metara.

Prema Priručniku za projektovanje puteva, retenzije za kišne vode treba predvideti kada zbog nedovoljne propusne moći nizvodnih propusta i tokova treba obezbediti ujednačenje protoka otekle vode (smanjenje maksimalnog protoka) i/ili poboljšanje kvaliteta vode.

Izvode se najčešće u vidu otvorenih bazena a mesta za retenziranje vode treba identifikovati na početku procesa projektovanja, kako bi se na vreme obezbedilo potrebno zemljište za njihovu izgradnju.

Merodavne kiše za dimenzionisanje retenzija treba dobiti odgovarajućim hidrološkim analizama baziranim na proračunu transformacije poplavnog talase u retenziji, i uobičajeno se dimenzionišu za kiše dugog trajanja (najčešće 24 h, ponekad i duže).

Nakon prestanka kiše potrebno je obezbediti postepeno i kontrolisano pražnjenje retenzije u prirodne vodoprijemnike uz poštovanje nizvodnih ograničenja.

Oblik i način izrade retenzije treba prilagoditi lokalnim uslovima, s tim što ne treba dozvoliti nekontrolisano pražnjenje retenzije kroz procurivanje kroz dno u podzemlje, niti plavljenje okolnog zemljišta pri merodavnim kišama. Nagibi strana ne bi trebalo da su strmiji od 3:1, a maksimalna dubina retenzije ne bi trebalo da prelazi 8 metara. Naročitu pažnju treba posvetiti kontroli erozije i lakoći pristupa i uklanjanja mulja i otpadaka koji se zadržavaju u retenziji.

Dobra praksa

Ovakvi tipovi zelenih površina sa posebnom namenom u Evropi predstavljaju bitan element, a rezultati istraživanja koja su sprovedena na renomiranim Britanskim Univerzitetima, smestili su kišne retenzije kao deo gradske regulative i element Održivog drenažnog sistema, zaključuje Nikola Petrović iz Green Decor doo.

Kad ste već ovde…

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

Ostavite odgovor

Obavezna polja *