Vila Pavlović na Zlatiboru po projektu NEO arhitekti; Foto: Relja Ivanić
Arhitektura

Avangarda na arhitektonsko-dizajnerskoj sceni Srbije

Saznajte ko je prvi u našoj zemlji iznedrio arhitektonska dela ispred vremena i u većoj meri uspeo da ih plasira na domaćoj sceni.

Kada se francuske reči avant – ispred i garde – čuvati, pročitaju zajedno, označavaju (omanju) vojnu prethodnicu, čiji je zadatak da ide ispred glavnine vojske, ispituju teren i zaštite je od eventualnih zaseda i neočekivanih akcija neprijatelja.

Ta sintagma dobila je slično značenje i u umetničkom svetu, označavajući umetnike ili umetničke organizacije, koje svojim idejama, manifestima, delima i aktivnostima, nastupaju ispred glavnine svoje struke i svojih kolega, istražujući time nove umetničke izraze i stvarajući nove umetničke pravce i pokrete.

U savremenoj eri modernih tehnologija i globalne povezanosti, težina avangardnih ideja ne može biti ista kao pre 50 ili 100 godina. Nekada su ljudi, nakon daleko više pročitanih knjiga, razmišljanja, diskusija i međusobnih razmena ideja, dolazili do neke originalne ideje kojom bi trasirali svoju umetnost i javno delovanje.

Kada se francuske reči avant – ispred i garde – čuvati, pročitaju zajedno, označavaju (omanju) vojnu predhodnicu, čiji je zadatak da ide ispred glavnine vojske. Ispred vremena.

Sada to ide daleko brže, jer je svima onima u razvijenom svetu, putem interneta, dostupna gotovo svaka informacija, što omogućava daleko bržu razmenu, ali i krađu ideja. To što je neko u Argentini oslikao neki mural možda nije privuklo mnogo medijske pažnje, ali je njegova slika dospela do umetnika iz Danske, koji je oslikao sličan mural i skrenuo pažnju na sebe i „svoje“ delo.

Iz tih razloga, originalnost avangardnih ideja moramo posmatrati na lokalnom nivou; ko je prvi ili među prvima iznedrio neka avangradna dela u Srbiji i u većoj meri uspeo da ih plasira na našoj arhitektonsko-dizajnerskoj sceni. Takođe, avangardnim se može oceniti nečija kreacija, ali i širi društveni aktivizam.

Srodni članci na portalu Gradnja:

Kompleks u Mokrinu, AUTORI; Foto: Relja Ivanić

Arhitektura i urbanizam

Kada govorimo o arhitektonsko-urbanističkom projektovanju, tu možemo odmah da zaključimo da ne postoji nijedan projektni studio koji se može okarakterisati kao avangardni, tj. da ima veći broj avangardnih izvedenih objekata ili kompleksa.

Postoje samo pojedini primeri određenog broja biroa, gde je investitor imao više sluha za projektovanje nešto drugačijih objekata, pa su kao rezultat veće arhitektonske slobode nastala neka veoma zanimljiva i smela rešenja. Arhitekte su eksperimentisale sa formom objekta i teksturom fasade i u zavisnosti od njihovih ideja, ali i finansijske moći investitora.

Arhitekte su eksperimentisale sa formom objekta i teksturom fasade i u zavisnosti od njihovih ideja, ali i finansijske moći investitora.

U svim tim slučajevima, arhitekte su eksperimentisale sa formom objekta i teksturom fasade i u zavisnosti od njihovih ideja, ali i finansijske moći investitora, dolazi do veće originalnosti i iskoraka u polje avangardne arhitekture.

Kada je reč o formi objekta, studio NEO arhitekti može da se pohvali zaista jednim smelim rešenjem vile Pavlović na Zlatiboru, sa veoma izduženom uskom formom, zaobljenom na krajevima kuće.

Ideja za ovaj objekat najverovatnije nastaje kao omaž jednom projektu sovjetskog, konstruktivističkog arhitekte Ivana Leonidova, ali je za razliku od njegovog javnog i neizvedenog objekta, delo NEO arhitekata stambene funkcije i što je najvažnije izvedeno, čime se na još jedan način otišlo korak dalje.

Kamen iz lokalnog kamenoloma korišćen je kao jedinstveni materijal za fasadni omotač; Foto: Relja Ivanić

Arhitekte su eksperimentisale i sa fasadnim materijalima, pa je tako opeka stavila poseban akcenat na projektima Predraga Milutinovića, studija a2arhitekte, re: a.c.t. i Zabriskie.

Ako posmatramo iste parametre, u avangardni iskorak se ubraja i kuća na Homoljskim planinama, arhitekata Ljubice Arsić i Daniela Fuksa. Objekat je ne samo svojom genijalnom formom multipliciranih trapeza, već i upotrebom konoplje kao jednog od građevinskih materijala, zaslužio da ponese epitet inovativan i nesvakidašnji.

Sa druge strane, arhitekte su eksperimentisale i sa fasadnim materijalima, pa je tako opeka stavila poseban akcenat na projektima Predraga Milutinovića, studija a2arhitekte, re: a.c.t. i Zabriskie, o čijim objektima je već bilo reči, a koji su na različite načine tretirali opeku na fasadnim platnima.

Ekološka kuća od konoplje autora Ljubice Arsić i Daniela Fuchsa; Foto: Marko Milovanović

Poigravanje sa fasadnom teksturom dalo je avangardnu crtu objektu u Pančevu, ali i zgradi koje je dobila nadimak „Beogradski Gaudi“

Poigravanje sa fasadnom teksturom dalo je avangardnu crtu objektu u Pančevu, arhitekte Danila Dangubića, sa potpuno nesvakidašnjim perforiranim zlatastim panelima, ali i objektu Kalemegdan park Bureau Cube Partners-a, sa izlomljenom fasadnom strukturom, čime je zgrada dobila nadimak „Beogradski Gaudi“.

Drvo je i dalje nezaobilazni materijal kod mnogih domaćih autora, ali je arhitekta Dejan Todorović u njegovoj upotrebi napravio najveći iskorak. Njegov objekat na Kosmaju je takođe inovativan po svojoj geometrijskoj formi, ali i ekološkoj upotrebi drveta u vidu čamovih oplata u eksterijeru i enterijeru i izolacionom ispunom unutar sendvič-strukture.

Projekat Danila Dangubića u Pančevu; Foto: Danilo Dangubic Architects

Teško da se može reći da država Srbija ili lokalne samouprave imaju želju ili mogućnost da realizuju neki originalni projekat.

Što se tiče značajnijih prostorno-urbanističkih intervencija u prostoru, teško da se može reći da država Srbija ili lokalne samouprave imaju želju ili mogućnost da realizuju neki originalni projekat, pa sve ostane na nekom dobrom, inovativnom, konkursnom rešenju, koje se kasnije do te mere redukuje i banalizuje, da nema gotovo nikakve veze sa izvornom idejom.

Kada smo već kod konkursnih rešenja za nekoliko prostornih celina u Beogradu, najviše prvih mesta na javnim konkursima, sa odličnim projektima, ima studio ARCVS.

Ako pogledamo konkursna rešenja za Terazijsku terasu, Beton halu i Gradsku galeriju na Kosančićevom vencu, kao i još nekoliko konkursa za javne gradske prostore, zapazićemo da biro ARCVS ubedljivo dominirao skoro dve decenije svojim projektima, osvojivši ili (jednako vredno) prvo mesto ili neku od nagrada u samom vrhu. Nažalost, ni jedno od ovih rešenja još uvek nije ni blizu realizacije, a neka se neće nikada ni realizovati.

Pobedničko rešenje za novi Most kojeg potpisuje biro ARCVS

Stupama studija ARCVS ide biro veoma sličnog imena – AKVS, koji je u poslednjih nekoliko godina osvojio nekoliko prvih nagrada na više konkursa.

Njihovim stopama ide biro veoma sličnog imena – AKVS, koji je u poslednjih nekoliko godina osvojio nekoliko prvih nagrada na više konkursa za arhitektonsko-urbanističke celine, kao što su Ložionica ili Slavija-Manjež, sa veoma inovativnim rešenjima u vidu strukturnih koncepta i upotrebe savremenih materijala.

Možda da sačekamo i realizaciju urbanističkog kompleksa „Marina Dorćol“, koji potpisuju arhitekte Jelena Kuzmanović i Stanislav Fiala. Gledajući za sada idejno rešenje, možemo zaključiti da je reč o jednom od najsavremenijih projekata, kako po pitanju arhitektonsko-urbanističkih inovacija, koje će na bolje promeniti udobnost stanovanja i poslovanja, ali i dosta povesti računa o unapređenju ekološke i socijalne svesti građana koji će živeti i raditi u ovom novom gradskom naselju.

Budući izgled Marine Dorćol

Enterijer i nameštaj

Neko bi možda pomislio da je situacija ovde nešto lakša, ali u Srbiji nije lako biti ni avangardni enterijerista. To što neki klijent ima sredstava da investira u skupu rekonstrukciju stambenog ili poslovnog prostora, ne znači da on/ona ima ukusa ili sluha za neko inovativno rešenje koje bi mu ponudio arhitekta ili dizajner.

Ljudi u Srbiji jako retko eksperimentišu sa strukturama u prostoru, bojama, materijalima i formom nameštaja, pa je ponekad potrebno i čitava decenija da neki svetski trend bude prihvaćen od strane domaćih klijenata.

Kada je reč o dizajnu enterijera, najviše se svojim radikalnim, avangardnim iskoracima izdvajaju studio Autori i studio Obe. Svako na svoj način inovativno tretira poslovni ili stambeni prostor, primenjujući minimalistički ili industrijski pristup, kombinovan sa naglašenim detaljima u vidu rasvete, podnih obloga, boja ili pojedinačnih komada nameštaja.

Prisustvo staklenih pregrada posebno je zanimljivo u radnim prostorima, stvarajući utisak otvorene privatnosti, koji je sve moderniji na svetskoj poslovnoj sceni.

Mermerni škart kao osnova za dizajn prodavnice Sofi po projektu studija Autori; Foto: Relja Ivanić

Mali broj brendova u industriji nameštaja ima hrabrosti da kreira nešto radikalno drugačije.

Što se tiče nameštaja, većina dizajnera/proizvođača baštini tradiciju međuratne ili posleratne moderne, razrađujući forme u skladu sa savremenim materijalima, ali je mali broj brendova koji imaju hrabrosti da kreiraju nešto radikalno drugačije.

Međutim, brend Wood Line već više od decenije postojanja bazira upravo na dizajnerskim i tehnološkim inovacijama, pa su njihove lampe Alset u vidu kocke koja se pali ili gasi prostim okretanjem ili neverovatno tanke radne lampe Cobra, kao i kombinacije sedenja sa rasvetom u komadu Blazar i dalje u samom vrhu najnagrađivanijih ostvarenja primenjene umetnosti.

Sa formom i kombinacijom materijala eksperimentiše i brend Flame furniture, pa se u njihovim komadima nameštaja mogu spojiti nesvakidašnje kombinacije. Trpezarijski sto može imati drvenu ploču, ali staklene nogare, ali opet, taj isti sto može imati betonsku ploču i čelične nogare. Sa jedne strane, dobar način da se proširi ponuda, a a druge da se autor kreativno iskazuje.

Radna lampa Cobra; Foto: Wood Line

Avangarda kao način života

Teško da se za nekog pojedinca ili grupu autora u Srbiji može reći da su ispisali neki manifest ili osnovali poseban kreativni pokret ili stvarali revolucionarne, buntovne aktivnosti, zbog kojih bi ih aktuelni državni sistem proglasio za nepoželjne, pa možda i privodio i osuđivao.

To su neka pluskvamperfekat vremena, kada su umetnici, dizajneri i arhitekte pre svega svojim delima slali inovativne poruke o sociološkim promenama koje bi tek trebalo da nastupe ili koje su nekoj meri već nastupile i krenule da oblikuju naše društvo.

I pored nemogućnosti da se ovakva vrmena i ljudi ponovo pojave na društvenoj sceni, pa makar i neko pokušavao slepo da oponaša nečije ideje, kreacije i način života, postoje pojedinci i grupe za koje slobodno može da se kaže da im je avangarda način života i razmišljanja.

Tetovska po projektu studija Petokraka; Foto: Relja Ivanić

Kao grupa, to je studio Petokraka, koji imaju bauhausovski pristup u kreiranju, tj. total-dizajnu, pa se njihov autorski pečat prepoznaje od mikrokosmosa grafičkog ili primenjenog dizajna upotrebnih predmeta, preko izložbenih postavki do specifično dizajniranih stambenih ili poslovnih enterijera.

Kao avangardni autor, koji svojim muralima i prostornim instalacijama, apsolutno skreće pažnju na neke teme i provocira javnost ili pojedince, svakako je arhitekta Andrej Josifovski. Međutim, ako vam to ime ništa ne znači, dovoljno će biti da se izgovori njegov nadimak Pijanista, kako bi svi znali o kome je reč i koja dela je u poslednjih nekoliko godina izveo.

On se u svojim radovima dotiče svih bitnih pojava ili problema savremenog društva – istorije, politike, religije, ekologije, sporta, umetnosti, pa na osnovu zasluga, određene ličnosti ili institucije u njegovim radovima bivaju pozitivno ili negativno predstavljene.

Umetnička instalacija Lego Pijaniste na deponiji; Foto: Soultime Media

Izabrali smo za vas...

Postani deo Gradnja zajednice

Najnovije vesti s našeg portala svakog petka u vašem sandučetu.

Srodni tekstovi

2 komentara

  1. arhitekta

    Ako su nam Marina Dorćol i Pijanista avangarda, u mnogo smo lošoj poziciji.

  2. Dedovic

    Hahaha, Pijanista… Da li neko zaista pojmi to kao vrhunsku umetnost i avangardu? Sve pohvale za aktivizam i proaktivni stav za Andreja, ali sam se iskreno nadao da ce sa godinama njegovi radovi dobiti dublji smisao, ali me je svaki put razuverio, na zalost. Covek je doveo gomilu djubreta na divlju deponiju? Ofarbao je flase toksicnim sprejevima i iste bacio u reku u liku memedovica u ime ekologije? Da li smo normalni

Ostavite odgovor

Obavezna polja *